PITANJE:
Es-selamu’alejkum we rahmetullah we berekatuh. Da li je dozvoljeno prisustvovati na ovim protestima gde se protestuje za Palestinu?
ODGOVOR:
We ‘alejkumus-Selam we rahmetullahi we berekatuh.
Prisustvovanje na takvim protestima i učestvovanje na njima nije dozvoljeno iz nekoliko razloga, koje ću pobrojati od važnijeg i opasnijeg ka onim manje važnim i opasnim po vjeru.
PRVO: Kao što je poznato svakom muwehhidu, palestinski narod je samo jedan u nizu naroda koji se pripisuju islamu, naroda čiji veliki procenat uopšte ne klanja namaz, veliki procenat su okorjeli nacionalisti, a čija još veća, ogromna većina (čak i u slučaju klanjača) učestvuje na demokratskim izborima, izabira tagute i priznaje demokratsku vlast zemlje.
Zabranjeno je pružati podršku borbi takvog naroda.
Naime, ako se tom narodu čini nepravda (kakva se već tako dugo vremena uistinu čini Palestincima), musliman može priželjkivati da se oni oslobode, da im se olakša, da Allah kazni one koji ih tlače, ali otvoreno javno ispoljavanje podrške njihovoj borbi nije dozvoljeno sve dok je ogromna većina njih ogrezla u demokratiji, nacionalizmu, prijateljevanju sa ši’ijama i dr. Dakle, jedno je priželjkivati i doviti, a drugo je fizički ispoljavati podršku njima u gomili protestanata sličnih njima, mušricima koji se (samo) pripisuju islamu.
DRUGO: Na protestima podrške palestinskoj borbi, kao po pravilu, uvijek ima na desetine ili na stotine (ako ne i hiljade, zavisno od obima skupa i broja prisutnih) palestinskih zastava.
Poznato je da musliman priznaje, poštuje, voli i uzdiže samo zastavu tewhida (islama) i da staje samo pod nju.
Prisustvo na takvom skupu gdje su svugdje zastave nacionalističko-demokratske tvorevine, je muwehhidu haram.
Ne trebamo pretjerivati pa onoga ko bi došao na takav protest optužiti da je kriv za kufr ili širk priznavanja te zastave, jer nije isto uzeti kafirsku zastavu u ruke ili mahati njome ili je staviti u svoje auto da njome neko iz tvog auta maše (što je sve kufr) i (sa druge strane) boravak negdje gdje je neko istakao tu zastavu (što samo po sebi nije kufr). Da je ovo drugo kufr, onda bi svako ko uđe u bilo koju kancelariju državne institucije i tu sačeka dok završi svoju potrebu bio kafir jer je na zidu državni grb ili u uglu kancelarije zastava. To je svakako pretjerivanje, pa muslimana koji bi se zatekao među protestantima na protestu o kakvom govorimo ne treba optuživati za to.
Međutim, ako se on sačuvao kufra, sigurno se nije sačuvao grijeha jer ga niko ne tjera da bude tu gdje se veliča nevjernička zastava.
TREĆE: Sami organizatori tih protesta i svi govornici na njima su obavezno kafiri. Nekada su to politički autoriteti (demokrate), nekada vjerske vođe (imami), nekada javne ličnosti (glumci, pjevači, sportisti). Svojim prisustvom tu muwehhid sebe stavlja u potčinjeni položaj, u položaj onoga nad kim ti govornici imaju autoritet a čiju vlast, uticaj i ugled on prihvata i priznaje.
Dakle, samo prisustvo muwehhida na tom smjestu i skupu je pogubno i zbunjuje sve one kojima čini ili treba činiti da’wu (tj. ljudima govori da se trebaju odreći taguta, mrziti ga i biti mu neprijatelji, a došao da sluša njegovo mudrovanje).
Kad još na to dodamo sve kufrove i grijehe koje izgovaraju ti govornici, od kojih jedan pohvali demokratske principe, drugi veliča humanitarnu inicijativu neke kafirske organizacije, treći govori kako palestinski narod nikoga ne mrzi i sve ljude smatra braćom, ali i pored toga biva tlačen, a četvrti porekne neku Allahovu istinu (npr. kaže da su pred Bogom svi ljudi isti bez obzira na boju kože, jezik, naciju i vjeru), zabrana boravka tu i slušanja svega toga postaje još jasnija.
ČETVRTO: Na tim protestima vrlo često ima parola (ispisanih ili uzvikivanih) koje su kufr. U slučaju trenutnog stanja u palestini te poruke (slogani) mogu biti parole podrške Hamasu (koji je na demokratski način osvojio vlast i koji je brat sa ši’ijskim Hezbolahom) ili poruke da to nije demokratski (čime se želi reći da je demokratija u redu, ali da ona zahtijeva ukor Izraela), umiljavanja Ujedinjenim Nacijama, Americi ili Rusiji da pomognu, ili priznavanja vlasti same Palestine ili bilo koje arapske tagutske vlasti i traženja poomoći od nje, a često bude i mahanja nekom zastavom mimo palestinske, običnom zastavom one države od koje se očekuje pomoć i podrška Palestini, bilo to zastava Turske, Irana, Rusije, Amerike,…
PETO: Na tim protestima uvijek ima stvari koje su haram, kao što je miješanje muškaraca i žena i tiskanje u gomilama, te kao po pravilu uvijek bude muzike i pjevanja nekih pjesama mirnodopskog sadržaja.
ŠESTO: Protesti, sami po sebi, nisu dozvoljen niti ispravan način postupanja, niti ispoljavanja nezadovoljstva, niti solidarnosti, niti srdžbe. Solidarnost se ispoljava dovom protiv zalima, sadakom mazlumima i sl., a srdžba se ispoljava odbranom potlačenih muslimana. Okupljanje i uzvikivanje nije od sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, i ashaba, to nije mehhedž ni put pravljenja saveza niti pružanja otpora.
SEDMO: Nakon svega rečenog, protesti nisu ni djelotvorni, osim u slučaju da ogromna skupina ljudi krene na zgrade institucija i silom svrgne vlast, kao što se svojevremeno desilo u Rumuniji, Srbiji i sl. Međutim, skupovi čiji je cilj samo ispoljavanje i prikaz podrške nečemu (bilo čemu) nikada nisu donijeli nikakvu promjenu.
OSMO: Muwehhidi su toliko malobrojni da od njihovog prisustva tu ne zavisi ni uspjeh samog skupa ni brojnost protestanata. Dakle, par muwehhida neće uvećati broj prisutnih na skupu koji opet (ma koliko masovan bio) ništa neće postići ni promijeniti.
Ovo su samo razlozi koji su meni trenutno na umu, a kojih sigurno ima još, zbog kojih muwehhid ne bi trebao odlaziti na takva mjesta i takva okupljanja.
Ponavljam: Niko ne poriče tugu za mazlumima, djecom, starcima i ženama, kao i omladinom i odraslima koji su opstali i opstaju u Zemlji koju je Allah nazvao svetom i blagoslovljenom, nadomak el-Mesdžidul-Aksa’a.
Međutim, taj se narod opisao i “okitio” nacionalizmom i demokratijom, kufrovima koji nam brane da ih fizički pomažemo, pa su to razlozi da musliman ne protestuje već da svoju podršku tom narodu ispolji dovom, sadakom i sličnim.
A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Ebu Ahmed.