PITANJE:
Es-Selamu ‘alejkum, da li je dozvoljena zarada od posla koji je u osnovi dozvoljen (prevoditelj) ali se cesto desi da insan na tom poslu upadne u haram, npr. boravi u istoj prostoriji zajedno sa zenom strankinjom, ili u par slucajeva slusa rijeci kufra. Ako se pokajao od ovog drugog, je li mu ta zarada haram?

ODGOVOR:
We ‘alejkumus-Selam.

Mislim da pitanje nisi postavio najpreciznije jer iz njega nije jasno da li se sjedenje sa ženom strankinjom u istoj prostoriji desi povremeno ili ponekad, ili je ono sastavni dio i opis radnog mjesta. Također, nije jasno da li misliš na sjedenje sa ženom strankinjom u istoj prostoriji uz prisustvo još nekih osoba ili na osamljivanje sa njom, itd. U svakom slučaju ću se potruditi da, uz Allahovu pomoć, pokušam odgovoriti detaljno govorom o više “slika” i opisa posla, te hukmu (propisu) obavljanja njega i zarade od njega.

Na samom startu svi moramo imati na umu u kakvom vremenu (ili još prije: u kakvim društvima) živimo.
Ne, ovim nikako ne želim opravdati olahko činjenje grijeha niti davati prostora neutemeljenom opravdavanju darurom pri radu na jasno zabranjenim poslovima, ali je istina zaista takva da je danas (u društvima kufra u kojima svi živimo) vrlo teško (da ne kažem: skoro neizvodljivo) naći posao na kome nema nikakvog harama.

Dakle, najprije se treba napraviti razlika između dvije vrste poslova:

PRVO: 
Poslovi koji su u osnovi haram, kakvi su poslovi sa svim onim što je jasno zabranjeno u Allahovoj vjeri. To su: 

  • poslovi koji promovišu nevjerstvo poput štampanja i proizvodnje propagandnih materijala demokratskih partija (letaka, brošura, bannera, plakata, hemijskih olovaka, upaljača, šolja, kačketa, majica, zastava,…), kao i vjera mimo Allahove jedine ispravne vjere islama poput krstova, “Davidove zvijezde” “Fatiminog oka” i obilježja ostalih (ne)vjera poput budizma, hinduizma i sl. 
  • poslovi koji imaju vezu sa alkoholom (poznato je da je prokleto deset vrsta ljudi u vezi sa njim, pa ga je zabranjeno i proizvoditi, cijediti, točiti, prevoziti, služiti, vršiti posao obezbjeđivanja objekata u kojima se alkohol služi, prodavati šljive, grožđe ili bilo koje drugo voće i sirovinu ako se pouzdano zna ili osnovano sumnja da će se od njega praviti alkoholno piće, proizvoditi i prodavati ambalaža, paketi, gajbe, boce, čaše i sl. u kojima će se skladištiti i u koje će se toćiti alkoholno piće), 
  • poslovi koji imaju direktnu vezu sa kamatom (posao ekonomiste ili računovođe koji “vodi knjige” uz uračunavanje procenta kamate),
  • poslovi koji imaju direktnu vezu sa proizvodnjom ili prodajom (distribucijom) svinjetine, krvi, strvi,… 
  • poslovi koji imaju direktnu vezi sa proizvodnjom duhana (cigareta), bilo koje vrste droge, nargile i sl. 
  • poslovi koji imaju vezu sa razgolićavanjem žena, nemoralom, bludom, prostitucijom, pornografijom,
  • poslovi koji imaju vezu sa kockom, klađenjem i sl.

DRUGO: 
Poslovi koji su u osnovi halal, ali se povremeno dešava da se u izvođenju njih nailazi na određene zabranjene stvari.
U ovu grupu poslova spadaju praktično svi (ili skoro svi) poslovi.
Npr. posao vozača autobusa je u osnovi halal i to niko ne može osporiti, međutim zbog raširenosti grijeha se vozač autobusa vrlo često može naći u situaciji da mu se obrati razgolićena žena, ili da neko od putnika pusti muziku na svom telefonu, ili da čuje psovku ili sluša vulgaran govor putnika, a posebno da pred sobom, na ulici, ugleda razgolićene žene.
Također, posao poljoprivrednika je jedan od najjasnije dozvoljenih poslova, ali i poljoprivredni proizvođač se jednom nedjeljno ili mjesečno nađe u situaciji da na pijaci ili sličnom mjestu prodaje svoj proizvod i da tu bude iskušan kontaktom i komunikacijom sa neislamski odjevenim i nepristojno odgojenim ženama. Sve i da ne prodaje na pijaci, možda proizvod treba dostaviti marketu ili prodavnici ili domaćinstvu i tako opet bude izložen sličnom iskušenju.

Posao automehaničara (ili autoelektričara, autolimara) sam po sebi je svakako dozvoljen, međutim usljed sve veće pomame ženskog pola za vožnjom, mušterije ovih majstora su sve češće djevojke i žene.
Tako je i sa stolarima, molerima, vodoinstalaterima,… i ljudima koji obavljaju slične dozvoljene poslove, ali čije usluge sve više i više traže žene; one naručuju, one pozivaju, one plaćaju,…
Stanje je tako teško da neko može dovesti u pitanje i dozvoljenost nekih tipično “muških” poslova onda kada se desi (a desi se) da se i na ovakva zanimanja počnu primati žene, pa tako čak i rudari, vatrogasci i šumari (lugari) dobiju “koleginice”.

Svako razuman uviđa da priroda i suština ove dvije grupe poslova (pod “prvo” i “drugo”) nije ista, a onaj ko ima osnove islamskog fikha zna da ni propisi te dvije grupe poslova ne mogu biti isti.
Tako je osnovni propis poslova iz prve grupe zabrana, a osnovni propis poslova iz druge grupe poslova dozvola.

Naime, osnova svih stvari jeste dozvola, kako glasi i poznato šeri’atsko pravilo: الأصل في الأشياء الإباحة (Osnova (svih) stvari je dozvoljenost). 

Međutim, kod poslova prve vrste je ona uklonjena i njihov propis je zabrana zbog jasne veze sa spomenutim zabranjenim stvarima (nevjerstvo, alkohol, svinjetina, krv, strv, duhan, droga, kamata, nemoral, kocka i sl.). 

Sa druge strane, kod poslova druge vrste ta osnova (ibaha, tj. dozvoljenost) ostaje na snazi sve dok u opisu tih poslova nema jasne zabrane. 

Dakle, ako je posao u osnovi dozvoljen, on ostaje dozvoljen sve dok se on ne zaprlja elementima koji su zabranjeni, a sve primjenom šeri’atskog pravila اليقين لا يزول بالشك (Uvjerenje (ono što je sa uvjerenjem utvrđeno) se ne uklanja (ne negira/ne poriče) sumnjom), kao i pravila الأصل بقاء ما كان على ما كان حتى يقوم الدين بخلافه (Osnova je da stvar ostaje kakva je bila sve dok se ne dokaže suprotno).

Pa i ako se u posao “uvuče” nešto od sumnjivih stvari, i dalje je njegov propis dozvola u skladu sa šeri’atskim pravilom لا عبرة للتوهم (Pretpostavci/sumnji se ne pridaje pažnja).

Čak i kad se na poslu dešavaju određene zabranjene stvari (ali napominjem: koje nisu sastavni dio tog posla i radnog mjesta), i dalje je propis obavljanja tog posla dozvola, u skladu sa šeri’atskim pravilom الغالب المتحقّق (Ono što je vjerovatnije (što preovlađuje) isto je kao i ono u što smo sigurni). 
U protivnom, ako neko usiljeno proglasi haramom posao vozača autobusa jer mu se jednom u par dana obrati neka žena, neće ostati posla koji je dozvoljen. Onda bi haram bilo i proizvesti najobičniji peškir jer se njime (osim “normalnog” svijeta koji ga koristi u kupatilu) brišu i razgolićeni mušrici na bjelosvjetskim plažama, onda bi haram bilo proizvesti mobilni telefon jer će na njemu neko da kuca, sluša i gleda haram, i sve tako u nedogled.
Ne, već je propis spomenutih zanimanja i dalje dozvoljenost, uz sve spomenuto i zbog šeri’atskog pravila koje glasi للأكثر حكم الكل (Većini pripada propis cjeline).

Ponavljam, ovo (propis dozvoljenosti obavljanja posla) se odnosi samo na radno mjesto u kome se povremeno dešavaju sumnjive i zabranjene stvari koje nisu sastavni dio i opis tog radnog mjesta.

Dakle:

A) Ako se na radnom mjesto dešava da se pusti muzika, da naiđe žena, da neko izgovori psovku ili vulgarne riječi, posao je i dalje dozvoljen jer to nije u sastavnom dijelu posla.
Znači, čovjek radi u fabrici u grupi ljudi koji su muškarci i koji ne psuju, pa tu dozvolu posla neće izmijeniti činjenica da je moguće ili sasvim izvjesno da će (tek) odlaskom na pauzu ili u menzi ili na kapiji ili u prijevozu ka poslu radnik čuti muziku, psovku ili se sresti sa ženama.
Sve spomenuto ne utiče na dozvoljenost posla i halal imetka zarađenog njime, posebno u stanju darure čijim spomenom sam i počeo ovaj svoj odgovor. Riječ je o daruri usljed opšteprihvaćenih grijeha i neislamskog načina života, a sve zbog primjene neislamskih zakona koji su korijen svakog zla u društvu. U islamskom društvu, u sjeni primjene Allahovog pravednog zakona ne bi ni bilo tih štetnih pojava, ni na ulici ni na poslu.

Međutim, u neislamskoj sredini teško je (ili skoro nemoguće) naći posao i djelatnost čijim obavljanjem musliman neće naići ni na kakav haram, pa upravo zato ta darura (nužda) pribavljanja opskrbe sebi i svojoj porodici opravdava činjenje nekih zabranjenih stvari, a sve u skladu sa šeri’atskim pravilom الضرورات تبيح المحظورات (Nužnosti/prinude/nužde dozvoljavaju zabrane).
Naravno, i tada, ma koliko bi čovjek bio opravdan u činjenju određenih zabranjenih stvari, on mora tragati za poslom na kome nema nimalo (ili ima manje) tih stvari, sve dok je to u stanju učiniti. Ako je zaista u stanju da nađe posao na kome nema tih zabrana, neće biti opravdan u činjenju njih.

B) Međutim, ako posao podrazumijeva slušanje glasne muzike sve vrijeme (rad u nekom marketu ili fabrici), konstantno slušanje psovki i vulgarnosti sve vrijeme smjene, posebno da osoba provodi radno vrijeme u prostoriji pomiješan sa osobama ženskog pola ili da posao obavlja osamljen sa određenom ženom (da musliman radi sa ženom strankinjom u istoj prostoriji), tada je propis obavljanja tog posla zabrana.

Pravedan i razuman čovjek prepoznaje razliku između spomenutog pod “A” i onoga pod “B”.

A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Ebu Ahmed.