PITANJE:
Es selamualejkum we rahmetullah.
Akhi pitanje:
Dal ima razilazenje i kakvo je pravilo ako zena ima svoj imetak, naslijedila ga ili radi pa ima svoju platu… Ima li pravo da trosi svoj novac (u halal, naravno) bez pitanja muza, za sta ona hoce da trosi?

ODGOVOR:
We ‘alejkumus-Selam we rahmetullahi we berekatuh.

Ženi je islam (Allah u Objavi) dao prava koja su tada bila nezamisliva i nema vjere (ni prije ni poslije islama) koja je ženi dala toliko prava.

Od toga je:

1) Pravo na odabir muža. Niko je ne smije proravati da se uda za onoga koga ona ne želi.

2) Pravo da traži razvod braka u slučaju neke nepravde koju joj muž čini. Nijedna druga vjera ženi nije dala to pravo.

3) Pravo na mehr (vjenčani dar). U drugim civilizacijama žena ne dobija vjenčani dar, već ona (tj. njena porodica) daje miraz.

4) Pravo da je muž izdržava.
Žena ne mora raditi, već je muž dužan da radi i snabdijeva porodicu (ženu i djecu), u što spadaju svi troškovi: hrane, stanovanja, ogrijeva, režija (računa), liječenja, školovanja i svega ostalog.

5) Pravo na rad i zarađivanje. Dakle, žena ne mora raditi već je muž mora izdržavati.
Ali ako ona i pored toga radi (halal posao, svakako), ona taj imetak (prihod od posla, tj. platu) nije dužna davati mužu.
On ostaje dužan trošiti na nju i djecu, a ona na njih ne.

6) Pravo na sopstveni imetak i raspolaganje njime.
Žena ima pravo da svojim imetkom kupi štagod želi od halal stvari, ili da taj imetak u nešto uloži ili da ga nekome pokloni (poput svojih roditelja) i muž nema prava u to se miješati.

7) Pravo na svoj imetak i netrošenje njega na potrebe muža i djece, pa ni na svoje osnovne potrebe koje joj muž treba obezbijediti.
Ako bi žena dobila nasljedstvo ili svakako ima novac od mehra ili joj povremeno neko nešto novca pokloni (njeni roditelji ili rodbina) ili ako bi imala nekretninu koju iznajmljuje, ništa od tog novca nije dužna davati mužu niti trošiti na muža i djecu.

Ovo ide do te mjere da je žena, nezavisno od muža i njegovog novca, obavezna davati zekat na svoj imetak (upravo zato jer je on njen i ona samostalno njime upravlja i raspolaže), pa je njoj čak i dozvoljeno da svoj zekat da mužu.
Naime, poznato je da čovjeku nije dozvoljeno da zekat da osobama koje je dužan izdržavati (pa tako ne može zekat dati uzlaznoj liniji: roditeljima i dalje, kao ni silaznoj liniji: djeci i potomcima, tj. jer je njih dužan izdržavati), te muž ne može dati od svog zekata ženi (koju je dužan izdržavati), ali je ženi dozvoljeno dati zekat mužu (jer ona nije dužna izdržavati njega).
Naravno, žena može dati mužu od svog zekata samo ako je on potreban (ako spada u neku od osam kategorija spomenutih u 60. ajetu sure et-Tewbe).

Dakle, u ovome nema razilaženja među islamskim učenjacima. Svi su oni saglasni da:
1) žena ima pravo na svoj imetak (kako god ga stekla: radom, nasljedstvom, mehrom, poklonom,…), kao i da
2) žena nije dužna da svoj imetak da mužu niti ga troši na njega i djecu.

Međutim, kako islam (i pored svoje pravednosti i davanja velikih prava ženi) nije feminizam, da bi se shvatila cijela slika ovog segmenta islamske pravde, važno je napomenuti sljedeće:

1) Iako je muž obavezan izdržavati ženu i trošiti na nju, pod tim se smatra nužno izdržavanje, trošenje na osnovne potrebe u skladu sa mogućnostima muža i ‘urfom (tradicijom) mjesta i naroda.
Dakle, ako je muž dužan svoju ženu hraniti i oblačiti, to ne znači da joj on mora kupiti haljinu ili džilbab iako ih ona već ima nekoliko niti da joj mora redovno kupovati (poručivati) hranu iz restorana ako kući ima domaće hrane.
To ne znači da muž treba škrtariti i ženu patiti, ali ako joj priušti dovoljno nakon čega ona izvoljeva, on to ne mora platiti već taj luksuz ona može sebi sama priuštiti.

2) Upravo zato što žena ima svoj imetak koji ne mora nikome davati niti njime ikoga izdržavati, ona sa druge strane nema pravo ni na kakav imetak svog muža u slučaju razvoda.

Dakle, upravo se pravda islama ogleda i u tome da muž, kad već tokom cijelog braka svoj imetak troši na ženu (dok ona svoj imetak čuva i ne troši), nije dužan da ženi išta plati nakon razvoda, osim izdržavanja za djecu ako ih imaju i ako su sa njom.

Dakle, svako ima svoj imetak.
Žena svoj imetak ne troši a muž troši, ali razvodom braka on prestaje biti obavezan trošiti na nju, a ona nema prava ni na šta što je ON stekao za vrijeme tog braka (jer to nisu zajedno stekli).

Ono što je suprotno tom pravednom islamskom propisu jeste ono što danas svugdje vidimo u neislamskom zakonodavstvu, a to je podjela imetka “stečenog u braku” nakon razvoda.
Tako vidimo nepravdu kod razvoda mnogih poznatih ličnosti: biznismena, sportista, glumaca, pjevača,… pri čemu muž (slavna ličnost) oženi prosječnu (nikako bogatu djevojku) i za deset godina braka on zaradi, recimo, 100 miliona dolara i prilikom razvoda je dužan da njoj isplati polovinu tog iznosa, radila ona za to vrijeme ili ne!
Ako je radila, on je zarađivao milion godišnje a ona samo 50.000, a možda nije ni radila, rezultat je isti – ona dobija pola od 10 miliona. Ispada da je njena “uloga žene” bila vrijedna čitavih milion dolara godišnje! Preskup brak, nema sumnje.

Međutim, muževi muslimani bi se morali bojati Allaha i čuvati licemjernog postupanja: da tokom braka od svojih žena uzimaju njihov novac (imetak ili redovna primanja) a da im u slučaju razvoda sve uskrate.
Onaj ko tako čini zapravo tokom braka postupa po neislamskoj praksi (“zajednička kasa”, sve zajedno ulažemo i trošimo”), a tek kad se razvodi “sjeti se” pa postupa islamski (ženi ne pripada ništa što je stečeno u braku”).
Ženi ne pripada ništa što je muž stekao u braku, ali je problem što mnogi muževi koriste imetak svojih žena i od njega se hrane ili liječe ili grade…

وَتَمَّتْ كَلِمَتُ رَبِّكَ صِدْقًا وَعَدْلًا ۚ لَّا مُبَدِّلَ لِكَلِمَاتِهِ ۚ وَهُوَ السَّمِيعُ الْعَلِيمُ
“Riječi Gospodara tvoga su vrhunac istine i pravde; Njegove riječi niko ne može promijeniti i On sve čuje i sve zna.” (sura el-En’am, 115. ajet)

Islam je vrhunac pravde i u njemu nećeš naći kontradiktornosti, nepravde niti štete nikome od stvorenja.

A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Ebu Ahmed.