PITANJE:
Selam alejkum. Da li roditelj moze za svoga života prepisati svoju kucu ili zemlju na jedno dijete samo i ako ima vise djece !!??

ODGOVOR:
We ‘alejkumus-Selam.

Islam je u nasljeđivanju i poklanjanju naredio ravnopravnost, pa kao što je precizno određen i zacrtan svačiji udio u nasljedstvu (pa jedan sin nasljedstvom ne može dobiti više od drugog, niti jedna kćerka više od druge, biti jedna žena više od druge), tako je zabranjeno i poklonom preferirati jedno dijete nad drugima (davati mu više nego ostalima).
Tako je zabranjeno da čovjek jednoj ženi da poklon kakav nije dao drugoj ženi (ako ima više žena), a i da jednom djetetu da poklon kakav nije dao drugoj djeci, jer se time sije neprijateljstvo i kidaju veze koje je Allah naredio uspostavljati i učvršćivati.

Od Tawusa, Ahmeda ibn Hanbela, Ishaka ibn Rahawejha i Sufjana eth-Thewrija se prenosi da su rekli da je davanje prednosti pojedinoj djeci nad ostalom neispravno i nepravedno.

Ibn ‘Abbas, radijallahu ‘anhuma, je prenio da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, rekao:
“Jednako se ophodite prema svojoj djeci u davanju (darivanju)” (hadith su zabilježili et-Taberani i el-Bejheki, a Ibn Hadžer je njegov isnad ocijenio dobrim u “Fethul-Bari”).

Sa druge strane, hanefijski pravnici, eš-Šafi’i, Malik i ostali smatraju da je izjednačavanje djece prilikom poklanjanja poželjno (ipak ne naređeno), a da je davanje prednosti pojedinoj djeci nad drugom pokuđeno (ali ne i zabranjeno), te da će se takav ugovor o poklonu izvršiti (biti validan), tj. bio darodavac griješan ili ne. Međutim, biće da je to mišljenje slabije.

A rekavši da je zabranjeno davati prenost pojedinoj djeci nad ostalom, Ahmed ibn Hanbel je dodao “izuzev ako za to ima razloga”.

Ibn Kudame el-Makdisi je u “El-Mugniju” zapisao:
“Ako čovjek nekima od djece ukaže posebnu pažnju iz razloga koji to zahtijeva, recimo da je privilegovani (tj. dijete kome se daje više nego drugima) u oskudici, da je teško bolestan ili slijep, da ima mnogo djece, da se posvetio naučnom istraživanju ili nekom sličnom opštekorisnom dobru, ili ako čovjek pojedinoj djeci uskrati poklone zbog njihove razuzdanosti, novotarija ili zato što je u poklanjanju njima potpomaganje u nepokornosti Uzvišenom Allahu ili ih troše u tu svrhu – Ahmed navodi riječi koje ukazuju da je takav postupak dozvoljen.”

Dakle, pravda i pravednost u svemu pa u među djecom nalaže i pravednost i jednakost u poklanjanju, pa ta pravda nalaže da je privilegovanje određene djece zabranjeno.
Sve i da takav ugovor o poklonu neko i odobri, ostaje da je darodavac griješan.

NAPOMENA:
Ovdje se najprije misli na pravednost i jednakost u poklanjanju većih iznosa ili nepokretnosti koje bi se inače naslijedile, tu je posebno obavezno biti pravedan.
Također, pravednost ne znači da otac sinu za života pokloni pola kuće, a kćerki pola kuće, jer je u toj prividnoj pravednosti zapravo nepravda i kršenje onoga što je Allah propisao:
يُوصِيكُمُ اللَّهُ فِي أَوْلَادِكُمْ ۖ لِلذَّكَرِ مِثْلُ حَظِّ الْأُنثَيَيْنِ
“Allah vam oporučuje u vezi vaše djece: Muškome pripada koliko dvjema ženskima” (sura en-Nisa’, 11. ajet).

Dakle, kad je riječ o poklanjanju manjeg iznosa novca ili poklona kakvi su slatkiši, odjevni predmeti ili (u ovom vaktu) sat, telefon i slično, tu se treba truditi jednako poklanjati (i na to se NE odnosi tekst ajeta, već će sinu dati 20 e, a i kćerki toliko).
Međutim, kada se poklanja ono što se inače nasljeđuje, poput zlata, većeg iznosa novca, placeva, kuća i sličnog, tada se mora paziti da se poklanjanjem ne obesnaži pravednost iz ajeta i ne ogriješi o nju, već tada mora sinu pokloniti koliko dvjema kćerima, u čemu je također jasna pravednost šeri’ata.
U suprotnom, davanjem podjednako muškome i ženskome došlo bi do nepravde, pa bi kćerka u brak odnijela, recimo, 100.000e koje ne mora ni na što trošiti (već je muž dužan snositi sve troškove za nju i njihovu djecu), a sin bi također dobio 100.000e koje mora trošiti na izdržavanje svoje porodice, pa bi tom prividno pravednom podjelom zapravo kćerka dobila mnogo više nego sin.

ZAKLJUČAK:
PRVO:
U manjim poklonima i svakodnevnim potrepštinama (slatkiši, hrana, školska užina,…) se treba truditi davati (poklanjati) podjednako, ali čovjek inša’Allah da nije griješan ako nekom djetetu da nešto što nije drugom, pogotovo ako je sa njim bio na putu a druga djeca nisu bila sa njima, ili ako želi da malim poklonom neko od djece dodatno motiviše ili nagradi za postignuti uspjeh i sl.

DRUGO:
U stvarima koje se nasljeđuju, tj. pri poklanjanju većih novčanih iznosa ili nekretnina se mora voditi računa o obje stvari:
1) svakom djetetu dati podnjednako,
2) sinu dati koliko dvjema kćerima.

A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Ebu Ahmed.