PITANJE:
Esselamu alejkum we rahemtullahi we berekatuhu, halali brate na smetnji ako mozes da mi pijasnis ovo me vec duze vrijeme muci:
Abdullah ibn Omer, radijallahu ‘anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao:
“Dužnost je svakog muslimana koji ima nešto za oporuku da ne prenoći ni dvije noći, a da njegova oporuka ne bude kod njega napisana.”
U Muslimovoj verziji stoji: “…ni tri noći.”
Ibn Omer, radijallahu ‘anhu, je govorio: “Nakon što sam čuo ovaj hadis, ne bi prošla nijedna noć, a da kod mene nije bila napisana oporuka.”
(Hadis bilježi Buhari, br. 2738; Muslim, br. 1627)
Ja od imetka sto imam su neke knjige i odjeca i tako te stvarcice a novca i nemam osim nesto malo za potrosnju, pa ako mozes mi pojasnit kako da se pravi vasijet.
ODGOVOR:
We ‘alejkumus-Selam we rahmetullahi we berekatuh.
Za pisanje wasijjeta (oporuke) nije nužno potrebno imati veliki imetak.
Naime, sve i da čovjek ima puno imetka, on bi mogao živjeti i bez napisanog wasijjeta jer je Allah već propisao koliko kome od tog njegovog imetka sljeduje nakon njegove smrti.
Dakle, wasijjet se tiče oporučivanja nečega što mirathom (nasljeđivanjem) nije precizno određeno.
Znači, čovjek u wasijjetu (oporuci ili testamentu) ne piše koliko imetka on ostavlja kom djetetu, supružniku ili roditelju jer je to šeri’atom detaljno propisano.
Oporukom čovjek može ostaviti do trećine (1/3) svog imetka bilo kome ko ga inače ne bi naslijedio, zbog riječi Allahovog Poslanika (sallallahu ‘alejhi we sellem) koje su prenešene u nekoliko hadithkih zbirki:
لا وصية للوارث
“Nema wasijjeta (tj. ne može se oporučivati) nasljedniku (tj. onome koji ionako treba naslijediti propisani udio u imetku umrlog).”
Dakle, čovjek za života može napisati wasijjet i potaknut je na to (kako stoji u hadithu: “onaj ko ima nešto za oporuku”) uz dva uslova:
1) oporučiće najviše do 1/3 svog imetka (da bi ostale 2/3 pripale nasljednicima, da njih ne bi ostavio bez nasljedstva),
2) oporučiće onome ko ne spada u nasljednike.
Tj. može oporukom taj dio imetka ostaviti rođaku koji ne spada u nasljednike, komšiji, potrebnom ili siromašnom, te bilo kom bratu u vjeri (muslimanu), a može taj imetak (trećinu svega ili dio toga) oporučiti kao vakuf, u svrhe fonda da’we, izgradnje mesdžida, stipendiranja učenika islamskog znanja i slično.
Prema tome, sve i da čovjek ima veliki imetak, on nije griješan ako nema napisan wasijjet (jer je šeri’atom propisano ko će od njega koliko naslijediti), sve dok nema namjeru da nešto od tog imetka ostavi nekom mimo nasljednika.
A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Ebu Ahmed.