PITANJE:
Selamu aleyke wa rahmetullahi wa barakatuhu.
Akhi imam pitanje u vezi Nawaqidul islam broj 6 ( ismijavanje o vjeri) kako je to mišljeno da nebi insan upao u to.
Pa se pitam:
Ima ljudi koji kazu da neko ko zivi u pustinji i nezna o islamu da je ohalalen i da ce se tek na Sudnjim danu presudzen.
A u islamu neko nije ohalalen ako nezna o islamu, jer se mora odreci Taghuta, Shirka i Mushirke i samo da vjeruje u ALLAHA jedinog, da Iman ima u Allaha, iman u Poslanika znaci da praktikuje Tewhid da bi bio musliman. U ajetu 36: an Nah’l ili al Araf ajet :172, zar to nisu dokazi da nisu opravdani?
Nek ti se Allah smiluje i da te nagradi.

ODGOVOR:
We ‘alejkumus-Selam we rahmetullahi we berekatuh.

Neznanje je opravdanje samo u nekim stvarima i samo u nekim stanjima.

PRVO:
Što se tiče stvari u kojima se opravdava ili ne, čovjek može biti opravdan neznanjem ako zaista ne zna i nije mogao da sazna za naređenost ili zabranu nekih islamskih obreda ili detalja vjerovanja.
Ako je u pitanju naređenost opštepoznatih stvari kao što je naredba klanjanja namaza, posta mjesta ramadana, davanja zekata,… on je u nepoznavanju toga opravdan samo ako je odrastao daleko od islamske sredine i ako ni tamo NIJE MOGAO da sazna za to.
Ili da usred muslimanske sredine, recimo, ne zna za neke sporednije naredbe ili zabrane (ne zna da je zabranjeno sjedeti na petama u namazu ili zavrtati odjeću u njemu i sl.), pa pošto su to stvari koje musliman ipak može da ne zna, opravdan je sve dok za to ne sazna.
Osim propisa (obreda), slično je i sa nekim pitanjima vjerovanja. Ako čovjek ne zna da Džibril ima 600 krila ili to zanegira (ne znajući da o tome govori hadith) biće opravdan tim neznanjem. Ili ako ne zna da će na Siratu biti kuke koje će ščepavati ljude i bacati ih u Vatru i sl. Moguće je zaista da čovjek te stvari ne zna (nije čuo za njih ili je čuo ali je mislio da su utemeljene na lažnim riwajetima, slabim predajama, mewdu’ hadithima i sl.).
Također, ako je u pitanju pitanja mes’ele ikraha (npr. da li zatvor spada u ikrah ili ne), čovjek je opravdan ako to ne zna. Štavise, to su pitanja u kojima se nekad i učenjaci razilaze (i nakon znanja), pa kako da nije opravdan onaj koji to ne zna ili zauzme jedan od dva stava?

Međutim, kada su u pitanju stvari koje su od osnove ove vjere, onda čovjek nije opravdan sve i ako zaista nije znao.
Tako čovjek nije opravdan neznanjem ako ne zna da Allah postoji, ili ako zna da Allah postoji ali ne zna da on Jedini zaslužuje ‘ibadet, ili ako ne zna da Allah sve vidi, čuje, zna i može, ili ako psuje Allaha ili vrijeđa Njega, Njegovog Poslanika ili Njegovu vjeru, ili ako se ismijava sa Allahom, Poslanikom, vjerom i onome što zna da je od vjere.

U ovim i sličnim stvarima čovjek nije opravdan neznanjem, gdje god odrastao, koliko god izolovan bio i čime god zabluđen bio.
Sve prethodno rečeno važi za NEopravdavanje čovjeka sa aspekta njegovog smatranja nemuslimanom, tj. njegovog dobijanja imena nemusliman, mušrik ili kafir.

DRUGO:
Međutim, i pored neopravdavanja čovjeka neznanjem u mnogim stvarima kada je u pitanju kazna (kažnjavanje njega na dunjaluku zbog nevjerstva u kome je i njegov status i kazna na akhiretu), tada on će biti opravdan neznanjem (ako zaista nije znao niti mogao da sazna). Jer, Allah je objavio: “A Mi ne kažnjavamo dok poslanika ne pošaljemo” (sura el-Isra’).

Dakle, ako razmislimo o ajetu shvatićemo da iako slanje poslanika (dolazak znanja) nije uslov za tekfir, jeste za kaznu.
Allah nije uslovio tešrik ljudi (njihovo proglašavanje nemuslimanima, mušricima) dolaskom poslanika, Objave, dokaza, znanja do njih, već su mušrici ako urade širk, znali ili ne znali.
Ali Allah jeste uslovio kaznu njihovim znanjem (dolaskom poslanice, tj. znanja do njih), pa je rekao da ne kažnjava onog kome nije došlo znanje (poslanica i dokaz).

To potvrđuje i poznati hadith o ehlul-fetri, tj, o vrstama ljudi koje će se Allahu pravdati na Sudnjem danu, iz kog vidimo da će se pravdati da je “došao islam”, a jedan nije znao, drugi nije čuo, treći omatufio,… Dakle, nisu upali u neznanje o broju rek’ata terawiha, već o najosnovnijim stvarima, nisu ni islam prihvatili, pa će ih Allah opravdati!

Dakle, na dunjaluku čovjek nije opravdan u stvarima osnove vjere (ako zanegira Allahovo pravo ili ga prizna nekom drugom), ako se ismijava sa Allahom ili Ga vrijeđa, ako Mu nekoga učini ravnim (učini Mu širk) i sl. Tada čovjek nije opravdan pa makar zaista i ne znao, jer se u islam ulazi znanjem, a on to znanje nema.

Međutim, kao vrhunac Allahove pravde vidimo da čovjek koji je na dunjaluku bio nemusliman, mušrik, kafir, na akhiretu neće biti kažnjen ako zaista nije znao niti mogao da sazna za islam i njegovu osnovu, već će biti opravdan i kušan.

Ovo su veoma važna pitanja i lahko shvatljive stvari koje, nažalost, neke zbunjuju usljed posvećivanja pažnje svemu i svačemu ali ne i stvari zbog koje smo stvoreni (‘ibadetu Allahu nakon spoznaje Njega Uzvišenog).

A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Ebu Ahmed.