PITANJE:
Selam, imam pitanje.
Napao me je ludi kafir, amidza koji glasa, i poceo me zapitkivati gdje idem klanjati i poceo je bljuvati lazi o Muhammedu, a.s., i tvrdio da je dozvoljeno glasati, pa sam ga protekfirio i rekao da vise nema selama sa kafirima. Odrekao sam ga se, necu vise da ga posjecujem (a on mi je rekao da sam skrenuo i da ne valja to sto ne klanjam za musricima, tj. hodzama). Da li sam u pravu? Tj. da li sam grešan ako tog musrika, Allahovog neprijatelja, ne posjecujem, jer on kaze, parafraziram: nista serijat, glasanje moze, brani tagutski poredak, itd.

ODGOVOR:
We ‘alejkumus-Selam.

Musliman je dužan održavati rodbinske odnose, minimalno sa onim rođacima koji su (ako se radi, naravno, o suprotnom polu) u krugu mahrema po krvi i mlijeku, tj. sa roditeljima i njihovim roditeljima, sa braćom i sestrama, sa amidžama, daidžama i tetkama (očevim i majčinim sestrama), sa sestrićima i sestričnama, sa bratićima i bratičnama,…
Sa ovim krugom rođaka je naređeno i obavezno održavati i spajati rodbinske veze, truditi se to činiti čak i kada druga strana to prekida.

Naravno, kada neko vrijeđa islam, psuje Allaha, vjeru i vjerske istine, tada i ta obaveza nestaje, jer musliman ne može dozvoliti da obilazi i pazi onoga ko psuje njegove svetinje.

Međutim, nekada ni to nije muslimanu opravdanje da takve rođake ne obilazi da ih ne poziva u islam, zato što musliman mora biti mudar i uvijek (ili skoro uvijek) se roditelj ili rođak koji je mušrik može mudro pozivati, ne izazivati i provocirati njegova osjećanja, ne koristiti grubosti u osudi njegovog nevjerstva, već mu mudro i lijepim savjetom objašnjavati.

Uzvišeni je objavio:
ادْعُ إِلَىٰ سَبِيلِ رَبِّكَ بِالْحِكْمَةِ وَالْمَوْعِظَةِ الْحَسَنَةِ وَجَادِلْهُم بِالَّتِي هِيَ أَحْسَنُ
”Pozivaj ka putu svoga Gospodara mudrošću i lijepim savjetom i raspravljaj sa njima na najljepši način.” (sura en-Nahl, 125. ajet)

I rekao je:
وَلَا تَسُبُّوا الَّذِينَ يَدْعُونَ مِن دُونِ اللَّهِ فَيَسُبُّوا اللَّهَ عَدْوًا بِغَيْرِ عِلْمٍ
“I ne vrijeđajte (ne psujte) one kojima oni dove (se mole) mimo Allaha, pa da oni Allaha vrijeđaju (psuju) u neprijateljstvu i bez znanja.“ (sura el-En’am, 108. ajet)

Često se ispostavi da je onaj koji je u startu opsovao nešto od vjere, to učinio zbog ružnog i neumjesnog načina pozivanja u islam od strane svog rođaka muslimana. Naravno, to ne umanjuje njegov grijeh u tome, ali se često ispostavi da se čak i takav rođak upristoji kad mu se mudro i lijepim savjetom priđe i objasni i kad se on sa brigom i pažnjom pozove.

Nekada musliman i ne pokuša mudro i blagošću, već samo drsko i žestoko, pa se onda pravda reakcijom rošaka. Takav musliman neće imati opravdanja što ne održava rodbinsku vezu i što ne čini da’wu roditelju ili rođaku koga je pozvao sa grubošću, jer Allah zna da je taj isti rođak mogao biti pozvan blago i sa mudrošću, pa ili da musliman time skine teret pozivanja, a i da zadrži sebi nagradu održavanja rodbinske veze.
Na kraju, u slučaju da bliski rođak sasvim zatvori sve puteve pozivanja njega u islam, ne želi da mu se vjera ikako spomene, uvijek se sa njim može održati kratak kontakt razgovorom o temama mimo vjere, pri čemu će musliman izvršavati obavezu spajanja i održavanja rodbinske veze, makar ga i ne pozivao, makar samo o dunjalučkim stvarima pričali.

Sve dok je moguće voditi bilo kakav razgovor sa njim u kome on neće vrijeđati islam i tako održati kontakt sa njim, zabranjeno je prekinuti taj kontakt i rodbinsku vezu.

Za one rođake koji nisu iz tog kruga čovjek nije toliko obavezan održavati rodbinske veze i opravdaniji je ako iz nekog razloga prosto prekine kontakt sa njima.

A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Ebu Ahmed.