PITANJE:
Es Selamu ‘alejkum.
Allah te nagradio za tvoj trud.
Pitanje je o sklapanju braka: za nesto vise od mesec dana trebam se udati In Shaa Allah, medjutim problem je u tome sto je moj otac nevjernik.
Otac je jedva pristao na ovaj brak, ako mu kazemo da ne moze biti wali, Allah najbolje zna nastat ce ogromna pometnja.
Sta uraditi u ovoj situaciji?
Buduci muz ce In Shaa Allah uzeti dva muslimana za svjedoke, da li je dozvoljeno da on bira oba svjedoka, kakav je propis ovoga?

ODGOVOR:
We ‘alejkumus-Selam.
Postoji ono što se ne može i ne smije prekršiti, a postoji i mudrost i blagost u postupanju i sprovođenju toga.

Ono što se ne smije prekršiti jeste zabrana da djevojci welijj bude njen otac, brat, djed, amidža,… ako su nevjernici.
To se ne smije prekršiti, tj. ne smije se njima to pravo dati kad im ga Allahov savršeni zakon ne da.
Tek pri sprovođenju toga se može i treba biti mudro i fleksibilno, postupati taktički i izazvati što manji nered.

Dakle, welijj djevojke na vjenčanju, kao i dva svjedoka, moraju biti muwehhidi.

Na putu uklanjanja oca koji bi htio biti welijj postoje mnoge opcije:

1) Ocu objasniti da on nije na uvjerenju koje imaju nevjesta (iako je to njegova kćerka), mladoženja i ostali i pokušati mu tako objasniti obaveznost da welijj bude neko ko je njihovog uvjerenja i stavova, a utješiti ga napominjanjem da on ostaje njen otac, onaj koji ju je hranio i odgojio i kome ona duguje nemjerljivu zahvalnost i poslušnost.

2) Ocu predstaviti ulogu welijja kao nekoga kome će se nevjesta moći obratiti povodom nekih mogućih nesporazuma u toku braka, a koji se opet tiču prava žene u islamu, te je zato dobro da welijj bude neko ko je ugledan među braćom (u džematu muwehhida), da bi kao takav posredovao i zaštitio pravo nevjeste.

3) Ako je sve prethodno neizvodljivo, vjenčanje obaviti bez ikakvog obavještavanja oca i bez njegovog prisustva, a potom mu to može saopštiti ili nevjesta ili njena majka (njegova supruga) ili neko ko mu je blizak i može ga savjetovati da ne pravi oko toga galamu.

4) Djevojka može prosto “pobjeći” za mladoženju, otići bez ikakve očeve saglasnosti. Da ta djevojka nije vjernica, tog oca ne bi to toliko iznenadilo (njena nenajavljena udaja uz “bježanje”), pa zašto da se ljuti ako je ona vjernica?
Dakle, iako takav brak ne bi bio ispravan da je otac musliman, on je itekako validan ako se “bježanjem” zaobiđe uplitanje oca mušrika u sve to, a svakako se sklapanje islamskog braka održi uz ispunjavanje svih ruknova.

Dakle, i u sprovođenju ovog kao i drugih propisa islama ima mjesta blagosti, taktičnosti, fleksibilnosti, ali se neke stvari moraju sprovesti, a od toga su svi ruknovi sklapanja braka, od kojih je saglasnost welijja i prisustvo svjedoka, koji svi moraju biti muwehhidi.
Ponavljanjem, fleksibilnost i blagost dolaze tek uz nepopustljivost u primjeni spomenutog.

A što se tiče odabira svjedoka, bitno je da oni postoje tu prisutni, da su muwehhidi i da su punoljetni i razumni i da nisu senilni (previše stari i zaboravni). Zbog upitnosti imana, pamćenja i pravednisti muslimana danas poželjno je, iz opreznosti, obezbijediti prisustvo i više od dvojice svjedoka (iako je pripisano dvojica).
Šeri’at nije precizirao ko treba “dovesti” te svjedoke (u šeri’atu ne postoji “nečiji” svjedok), suprotno laičkom zakonu koji predviđa dva svjedoka (kuma), jedan kog će odabrati mladoženja i drugi kog će odabrati nevjesta. Ne, bitno je da postoje najmanje dva svjedoka koji će to posvjedočiti i upamtiti i po potrebi potvrditi da su tome svjedočili (ko se sa kim vjenčao i kolika je bila visina mehra, tj. svadbenog dara).

A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Ebu Ahmed.