PITANJE:
EsSelamu alejkum, brate.
Da li postoji dokaz koji upućuje da je dozvoljeno doviti u farz namazu, a ako postoji na koji način se dovi?

ODGOVOR:
We ‘alejkumus-Selam.

NAPOMENA:
Sve što slijedi tiče se upućivanja dove NA STAJANJU U NAMAZU, jer pretpostavljam da o tome pitaš. Opšte je poznata stvar da je na ruku’ i posebno sedždi dozvoljeno doviti i tražiti sve dozvoljene stvari.

1) Poznato je da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, praktikovao da u namazu, kada bi naišao na spomen dženneta, traži od Allaha da ga uvede u njega, a kada bi naišao na spomen džehennema, molio bi Allaha da ga sačuva ulaska u njega. Mislim da nije spomenuto da je to činio samo na noćnom namazu.
Dakle, inša’Allah da je to dozvoljeno činiti i na fard namazima, tražiti ulazak u džennet i spas od Vatre.
A što se tiče traženja od Allaha nečeg drugog mimo ulaska u džennet i spasa od Vatre, Allah najbolje zna.

2) Također je poznato da je u slučajevima teškoće po muslimane Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, na drugom rekatu farda sabah-namaza dovio protiv zulumćara, onih koji muslimanima nanose zlo. Nakon što je to ustaljeno činio na sabah-namazu, neki pravnici su izdali fetwe da se na drugom rekatu farda sabah-namaza treba činiti takva dova i to praktikuju ša’fije, iako je ispravno da to nije sunnet koji treba neograničeno slijediti, već raditi po potrebi, tj. kada se muslimani nađu u teškom stanju.

Dakle, ono što jeste prenešeno i što se svakako može činiti jeste dova (usred namaza) za ulazak u džennet i spas od Vatre, kao i dova protiv zulumćara i neprijatelja.

A što se tiče dozvoljenosti u namazu doviti za nešto mimo toga (za zdravlje, znanje, istrajnost, halal-opskrbu), to se vraća na medhheb učenjaka fikha u pitanjima sličnim ovome.

Na primjer, iako je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, rekao da nam witr treba biti posljednji namaz u danu (i noći), prenešeno je da je on u jednoj prilici i nakon otklanjanog witr-namaza klanjao dva rekata nafile. Nema sumnje da je to i nama dozvoljeno, ali su se učenjaci razišli po pitanju dozvoljenosti klanjanja više od dva rekata nakon otklanjanog witra.
Tako oni koji su bliži doslovnom prihvatanju tekstova kažu da se mogu klanjati dva rekata, jer je on klanjao toliko, ali ne i više od toga, ali učenjaci koji tragaju za mudrostima i uzrocima naredbi i zabrana i skloniji su analogiji kažu da se može klanjati i više od dva rekata, jer je poenta u tome da je on klanjao nakon otklanjanog witra, a nije (poenta) u broju rekata koje je klanjao, pa je dozvoljeno klanjati dva, četiri, šest, osam,…

Ovoga se tiče i mes’ela najmanjeg broja klanjača koji su uslov za ispravnost džume-namaza.
I u tom pitanju ima onih učenjaka koji zagovaraju doslovno pridržavanje za tekst pa kažu da je minimum klanjača četrdeset ili dvanaest (četrdeset jer ih je toliko klanjalo prvu džumu u Medini, a dvanaest jer ih je toliko ostalo uz Resulullaha, sallallahu ‘alejhi we sellem, nakon što su ostali pojurili za robom koja je stigla u Medinu, opisano na kraju sure el-Džumu’a).
Međutim, druga skupina koja, ponavljam, traga za uzrocima i razlozima propisa, kaže da broj četrdeset ili dvanaest nisu posebno važni da bi se njima uslovila ispravnost džume-namaza, tj. da se prosto tako desilo da na prvoj džumi bude četrdeset (lahko ih je moglo biti i dvadeset i namaz bi bio validan), kao što se prosto dogodilo da ih uz njega ostane samo dvanaest (što ne znači da bi im svima džuma propala da ih je ostalo osam!).

Poredeći ove tri mes’ele, kažem:

Onako kako oni koji se drže doslovnog shvatanja tvrde da:
1) nema nafile više od dva rekata nakon witra,
2) nema džume sa manje od dvadeset ili čak sa manje od četrdeset ljudi, tako će oni reći da
3) nema dove u namazu osim za ulazak u džennet, spas od Vatre i protiv neprijatelja.

S druge strane, onako kako oni koji su skloniji analogiji i idžtihadu tvrde da:
1) nakon witra može se klanjati dva i više rekata, jer je poenta u dozvoli klanjanja nakon witra, a ne u broju rekata koje je on te prilike otklanjao (dva),
2) džuma-namaz je validan i sa manje od četrdeset, a i sa manje od dvanaest ljudi, jer je poenta u tome da je bitan džemaz kao i za svaki drugi namaz, a ne u broju ljudi koji se zadesio na prvoj džumi (četrdeset) ili onih koji su ostali sa njim kad su ostali pojurili za imetkom (dvanaest), tako će oni reći da
3) može se u namazu doviti tražeći sve što se inače dovom traži, jer je poenta u dozvoli upućivanja dove u namazu, a ne u dvije ili tri stvari koje je on dovom tražio.

A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Ebu Ahmed.