PITANJE:
Da li je dozvoljeno osnovati neku organizaciju i biti njen član, na primjer humanitarnu?

ODGOVOR:
Ako u samom organizovanju, prijavljivanju (registrovanju) i djelovanju organizacije nema grijeha, onda nema ni grijeha ni osnovati takvu organizaciju.

Kao i u većini pitanja, i ovdje postoje dva ekstrema (pretjerivanja):

Pretjerivanje u žestini onih koji “trube” o zabrani učestvovanja u kafirskom sistemu i koji na tom putu oharamljuju sve, štaviše tekfire muslimane zbog svake sitnice koja (samo njima) sliči kufru, a sve to vrijeme i sami posjeduju lična dokumenta koja im je izdao tagut, sa tagutskim ili krstaškim obilježjima, plaćaju osiguranje automobila i voze automobile sa tagutskim oznakama na tablicama ili naljepnicama, ako su zanatlije ili trgovci imaju dozvole za rad sa pečatom tagustkih institucija i sl.
Ne kažem da je sve spomenuto kufr, ne dao Allah, ali to spominjem samo zbog nemogućnosti bivstvovanja i opstanka u ovakvom društvu čist od svega toga.
Pa ako smo svi prinuđeni na mnogo toga spomenutog, kako se usuđivati drugima zamjerati na stvarima sasvim sličnim onima koje sam činiš?

Pretjerivanje u blagosti i nemaru onih koji se ne obaziru na ono što će se napisati u samom statutu organizacije (udruženja), koji ne vide nikakav problem ako organ kome prijavljuješ novoformiranu organizaciju očekuje ili zahtijeva da napišeš da se slažeš sa demokratijom ili da će organizacija raditi na promovisanju demokratskih načela i “vrijednosti” i sl.
Ne, ako se takvo nešto zahtijeva i očekuje da musliman napiše, on će ili to zaobići, izostaviti, pokušati da registruje (prijavi) organizaciju bez ikakve spomene toga, ili sasvim odustati od te ideje. Ako bi svojevoljno, znajući šta to znači (tj. ako je ta izjava podrške kufru zaista jasna), to napisao, ne samo da je griješan, već bi time izašao iz islama.
Međutim, ako bi uspio da to zaobiđe, izostavi, nikako ne spomene, ne bi bio ni griješan. Naravno, ako je jedini problem i jedina veza sa kufrom samo to spominjanje i pisanje toga. A ako bi u daljem radu organizacije bilo takvih stvari, nije dovoljno izbjeći spomen toga pri registraciji, a upasti u to u samom radu.

Dakle, ako nema kufra/širka prilikom organizovanja, registracije i tokom poslovanja, postupak formiranja organitacije je sasvim dozvoljena stvar.

Ako u tome ima nekog grijeha, bitno je da li je grijeh koji se čini vezan sa samo postojanje i djelovanje organizacije. Npr. nije pravedno smatrati rad takve organizacije zabranjenim ako se musliman, radeći u njoj, rukuje sa ženama, a istovremeno znamo da taj isti musliman nema imansku snagu ni da izbjegne rukovanje sa učiteljicom svog djeteta. Dakle, nije “kriva” organizacija već sam pojedinac koji neki grijeh čini nevezano za to radno mjesto.

Također, čovjek za poneki (manji) grijeh može biti i opravdan shodno potrebi za osnivanjem i postojanjem takve organizacije.

Ako je svrha organizacije čovjekova lična zarada, njegova vrata opravdanja u grijehu su “zatvorenija”.

Međutim, ako je svrha organizacije neprofitabilni humanitarni rad i pomaganje ljudima (naročito potrebnim muslimanima), i ako je svrha organizacije još prije toga da’wa (pozivanje) i rad na širenju islama, čovjek može biti opravdan u činjenju nekih manjih grijeha, ako te manje grijehe ne čini sa voljom, ako je iskren i ako mu je namjera pomoći muslimanima.

U ajetu sure Junus stoji da:
إِنَّ الْحَسَنَاتِ يُذْهِبْنَ السَّيِّئَاتِ
“Dobra djela poništavaju loša.” (Hud, 114. ajet)

A u hadithu stoji:
وَ أَتْبِعِ السَّيَِّةَ الحَسَنَةَ تَمْحُهَا
“…i proprati loše djelo dobrim – obrisaće ga.” (hadith je hasen, bilježi ga et-Tirmidhi, br. 1987)

Međutim, ako u samom formiranju, registraciji i djelovanju organizacije uopšte nije poznato da ima ikakvih grijeha, osim same bojazni “povezanosti sa vlašću”, to je šubha koja nema nikakvu osnovu.

A Allah najbolje zna.

Odgovor: Ebu Ahmed.