PITANJE:
Esselamu alejkum. Kakvo je tvoje misljenje o ljubljenju Crnog kamena?

ODGOVOR:
We ‘alejkumus-Selam.

Nemam ja tu nikakvo svoje mišljenje.
Od ‘Umera ibnul-Khattaba se prenosi da je poljubio taj kamen i rekao:
“Ja znam da si ti samo kamen i da ne možeš donijeti ni štetu ni korist, i da nisam vidio Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, kako te ljubi, ne bih te poljubio”.
Bilježi ga el-Bukhari u “Sahihu” (br. 1597).

Pogledaj kako je ‘Umer uvijek imao na umu strah od širka po ummet i koristio svaku priliku da na to upozori.

Dakle, tom kamenu se ne treba i ne smije pripisivati ikakav drugi značaj ni uloga.
On nema niti donosi nikakvog bereketa (blagodati) niti ima ikakve moći, niti liječi niti išta slično.
Ne, već je ljubljenje njega djelo ‘ibadeta Allahu i slijeđenja Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem.

Neke neznalice misle i šire vjerovanje da navodno se taj kamen ljubi da bi se od njega tražio bereket, a to nema nikakve osnove.

Postoji izmišljen hadith u kome stoji da (navodno):
“Ko god poljubi Crni Kamen, biće uveden u džennet bez polaganja računa”, ali te riječi nemaju nikakve osnove niti njima ima “traga” ni spomena u hadithskim zbirkama, već je riječ o mewdu’ (apokrifnom) hadithu, tj. riječima lažno propisanim Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi we sellem.

Međutim, u vezi sa koristi dodirivanja Crnog Kamena je prenešeno da je ono iskup za grijehe i da će on na Sudnjem Danu svjedočiti za one koji su ga dodirnuli.

Od Ibn ‘Abbasa se prenosi da je rekao: “Rekao je Allahov Poslanik (sallallahu ‘alejhi we sellem) o Crnom Kamenu:
“Tako mi Allaha, Allah će ga na Sudnjem danu proživjeti sa dva oka kojim će gledati i jezikom koji će govoriti, pa će svjedočiti za onoga koji ga je iskreno dotakao”.”
Bilježi ga et-Tirmidhi (br. 961), koji ga je ocijenio hasenom (dobrim) i Ahmed (br. 2796), a el-Albani ga je (“Sahih et-Tirmidhi”) ocijenio sahihom (vjerodostojnim).
Komentatori “Musneda” su rekli: “Njegov isnad je kawijj (jak)”.
Također ga bilježe i Ibn Madže i ed-Darimi u svojim “Sunenima”, kao i Ibn Khuzejme i Ibn Hibban u svojim “Sahihima”.

Također, od ‘Ubejda ibn ‘Umejra se prenosi da je rekao: “Ibn ‘Umer se gurao kroz masu ljudi da bi stigao do dva ugla (tj. dva ugla Ka’be: ugla Crnog Kamena i jemenskog ugla) onako kako nikad nisam vidio nikog od ashaba (da to čini). Rekao sam: “O Ebu ‘AbdirRahman, zašto se guraš kroz masu ljudi da bi došao do dva ugla, onako kako nikad nisam vidio nikog od ashaba Allahovog Poslanika (s.a.w.s.) da to čini?”, a on je rekao: “Razlog zbog koga to činim jeste što sam čuo Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, da je rekao:
“Dodirivanje njih je iskupljenje grijeha”.”
Bilježi ga et-Tirmidhi (br. 959), koji ga je ocijenio hasenom (dobrim i prihvatljivim), a el-Albani ga je (“Sahih et-Tirmidhi”) ocijenio sahihom (vjerodostojnim).

Dakle, iako je ljubljenje tog kamena ‘ibadet Allahu i slijeđenje sunneta, a njegovo dodirivanje predstavlja iskupljenje od grijeha, taj kamen ipak sam od sebe ništa ne posjeduje niti može dati.
Traženje od njega bereketa, izliječenja, otklanjanja štete i sticanja koristi jeste ‘ibadet tom kamenu, a time najveći grijeh – širk Uzvišenom Allahu.

Odgovorio: Ebu Ahmed.