PITANJE:
Selam alejkum, brate moj dobri, kako si?
Radim u firmi sa krscanima i medju nama za sad sve je ok, smatram do momenta kad im ne budem cestitao njihove praznike ce se promjenit njihovo misljenje prema meni. To me ne dotice toliko Allaha mi ja trazim zadovoljstvo Gospodara a ne ljudi.
Ali pitanje je dal postoji neka rijec ili nesto na sta bi ja njima mogo rec a ne ulaziti u konfrotaciju il raspravu a opet da me svate zasto ja ne zelim cestitati njima da nebi to smatrali uvredom vec da im objasnim nekako to a da se ne ljute vec da me shvate?

ODGOVOR:
We ‘alejkumus-Selam.

Većina nas, manje-više, živimo okruženi kršćanima ili u njihovoj blizini pa sa njima imamo kontakte: poslovne, susjedske, neko ih ima i u rodbini.

Uglavnom, kršćaninu (kao i bilo kom drugom nevjerniku) nije zabranjeno željeti i činiti dobro.
Allah je objavio:
لَّا يَنْهَاكُمُ اللَّهُ عَنِ الَّذِينَ لَمْ يُقَاتِلُوكُمْ فِي الدِّينِ وَلَمْ يُخْرِجُوكُم مِّن دِيَارِكُمْ أَن تَبَرُّوهُمْ وَتُقْسِطُوا إِلَيْهِمْ ۚ إِنَّ اللَّهَ يُحِبُّ الْمُقْسِطِينَ
“Allah vam ne zabranjuje prema onima koji se ne bore protiv vas zbog vjere, i ne izgone vas iz domova vaših – da im činite dobro i ispravno postupate prema njima. Uistinu, Allah voli pravedne!” (sura el-Mumtehana, 8. ajet)

U tom kontekstu nije nikakav problem kršćaninu (kao ni Bošnjaku ili Albancu mušriku) reći riječi u smislu: “Živ bio!” ili “Sve najljepše” (tj. Ti želim), jer mi Allahovim robovima želimo dobro, a prevashodno dobro upute.
Tako kršćaninu nije zabranjeno čestitati diplomiranje na fakultetu, zapošljenje, ženidbu, rođenje djeteta,…

Međutim, nikako nije dozvoljeno čestitati mu njegov vjerski praznik.
Fetwe islamskih učenjaka na tu temu su poznate i variraju od onih da je to veliki grijeh do onih da je u tom djelu kufr, shodno stanju onoga ko čestita.
Dakle, nije idžma’ na tome da je čestitanje njima praznika kufr, a što se vidi i u poznatoj fetwi Ibnul-Kajjima koji je rekao:
“Ako se onaj koji čestita i sačuva kufra, neće se sačuvati grijeha…”, gdje je nastavio rekavši da je čestitati nevjerniku njegov vjerski praznik gore i pogubnije nego čestitati pijanici na ispijanju vina, čestitati ubici na ubijanju, čestitati bludniku na njegovom bludu itd.

Uglavnom, bilo to djelo veliki grijeh i haram ili kufr, ono je svakako strogo zabranjeno i čovjek se ne bi smio usuditi da ga počini ma kakvo opravdanje mu od šejtana dolazilo.

On njima ne smije čestitati njihov vjerski praznik, makar oni njemu redovno čestitali Bajram, hvalili islam i Kur’an i sl.

U cilju objašnjavanja njima svog postupka (neuzvraćanju njima na njihovo čestitanje Bajrama njemu) musliman treba procijeniti njihovo stanje, da li su i koliko su vezani za taj svoj praznik, da li djeluje da ih čudi njegovo nečestitanje, te da odluči da li je bolje da jednostavno to ne objašnjava a oni će se već navići, a možda ga i pitati, pa da im on, tek upitan, objasni. Ili da im on to sam saopšti.
Uglavnom, sve se svodi na to da im on treba reći da njemu vjera zabranjuje da im čestita vjerski praznik. Islam od njega traži da sve vrijeme srcem, a svakodnevno i jezikom, svjedoči i potvrđuje da niko nema pravo da mu se čini ‘ibadet osim Allah, Bog koji nema sina niti ravnoga niti nekoga ko se uz njega moli.
Čestitanje njima praznika u kome se rodio njihov bog (أعوذ بالله) se suštinski kosi sa onim u šta musliman vjeruje.
Reći im da, ako treba, i oni prestanu njemu čestitati Bajram, samo da ne očekuju od njega čestitke za svoje praznike.
Također, ako su to zaista dobronamerni ljudi, dokazali se u dobrosusjedskim ili kolegijalnim i poslovnim odnosima i ako im čovjek zaista želi dobro, može im reći i da je od njega mogu očekivati pomoć u izgradnji kuće, u košenju livade, u kopanju njive, te da im pozajmi novac ako im treba, ali da nikako ne trebaju očekivati da im ona čestita vjerski praznik.

Ako ih to ne uvjeri u njegove dobre namjere i ako mu i dalje zamjeraju, onda se treba udaljiti od tih ljudi, ili ako se ne može od njih udaljiti jer su mu susjedi ili kolege, onda kontakt sa njima svesti na minimum a ne obazirati se na to šta njima smeta.

A Allah najoblje zna.

Odgovorio: Ebu Ahmed.