PITANJE:
Selam alejkum. Da li je hadis o najavi 30 lazljivaca nakon muhammeda s.a.v.s. vjerodostojan? Ako jeste, da li moze njihov spisak?
ODGOVOR:
We ‘alejkumus-Selam.
Odgovor na tvoje pitanje ću podijeliti na dva dijela ili na dvije teme.
PRVA TEMA: BROJ PREDSKAZANIH LAŽNIH POSLANIKA
U nekoliko vjerodostojnih haditha je došlo da je Allahov Poslanik (sallallahu ‘alejhi we sellem) zaista predskazao pojavu trideset dedždžala (lažnih vjerovjesnika) prije Sudnjeg dana.
Imami Ebu Dawud i Et-Tirmidhi su u svojim “Sunenima” (a hadith je vjerodostojnim ocijenio Ibn Hibban) od Thewbana (radijallahu ‘anhu) zabilježili da je Allahov Poslanik (sallallahu ‘alejhi we sellem) rekao:
وَأَنَّهُ سَيَكُونُ فِي أُمَّتِي كَذَّابُونَ ثَلَاثُونَ كُلُّهُمْ يَزْعُمُ أَنَّهُ نَبِيٌّ وَأَنَاْ خَاتَمُ النَّبِيِّنَ لَا نَبِيَّ بَعْدِي
“I zaista će biti u mome ummetu velikih lažova, (njih) trideset, svaki od njih će zagovarati (za sebe tvrditi) da je vjerovjesnik, a ja sam pečat (svih) vjerovjesnika, nema vjerovjesnika nakon mene.”
Imami Ahmed i Ebu Ja’la u svojim “Musnedima” su od ‘Abdullaha ibn ‘Amra (radijallahu ‘anhu) zabilježili da je Allahov Poslanik (sallallahu ‘alejhi we sellem) rekao:
بَيْنَ يَدَي السَّاعَةِ ثَلَاثُونَ دَجَّالًا كَذَّابًا
“Prije Sudnjega časa – (biće) trideset dedždžala, velikih lažova.”
Slično su zabilježili i Ahmed od ‘Alija (radijallahu ‘anhu) i Et-Taberani od Ibn Mes’uda (radijAllahu ‘anh).
Također, Ahmed, Et-Taberani i Et-Tirmidhi (koji ga je ocijenio sahihom) su zabilježili od Semure (radijallahu ‘anhu) da je Allahov Poslanik (sallallahu ‘alejhi we sellem) rekao:
لَا تَقُومُ السَّاعَةُ حَتَّى يَخْرُج ثَلَاثُونَ كَذَّابًا آخَرُهُمْ الأعور الدَّجَّال
“Neće nastupiti Sudnji dan sve dok ne izađe (pojavi se) trideset velikih lažova, a posljednji od njih je jednooki Dedždžal.”
Međutim, iako je u navedenim hadithima spomenut broj “trideset”, ne mora značiti da je taj broj baš preciziran i “fiksno” na tom broju i to iz dva razloga:
PRVO: Zato što je poznato da u arapskom jeziku postoji običaj zaokruživanja brojeva na desetice.
Ono što mi je trenutno na umu jeste, recimo, broj haditha u zbirci haditha en-Newewija. Svima je poznato da se ta zbirka naziva “الأربعون النووية / El-Erbe’unen-Newewijje” (“Četrdeset Newewijevih”, tj. haditha). Međutim, iako ih svi spominju kao četrdeset, činjenica je da tih haditha ima četrdeset i dva. Jednostavno se to “zaokružilo” na približnu deseticu, tj. na broj četrdeset.
Tako je vrlo moguće da broj predskazanih dedždžala (lažnih vjerovjesnika) bude nešto manji ili veći od trideset.
DRUGO: Sve i da nema spomenute prakse “zaokruživanja” u jeziku Arapa, u nekim sahih (vjerodostojnim) hadithima je došlo da je sam Allahov Poslanik (sallallahu ‘alejhi we sellem) spomenuo da će tih lažnih poslanika biti “blizu trideset”.
Ti hadithi su u El-Bukharijevom “Sahihu” (7121), u Muslimovom “Sahihu” (2923b), u Et-Tirmidhijevom “Sunenu” (2218), itd.
Kod sve ove trojice imama (El-Bukhari, Muslim i et-Tirmidhi) se od Ebu Hurejre (radijallahu ‘anhu) prenosi da je Allahov Poslanik (sallallahu ‘alejhi we sellem) rekao:
لاَ تَقُومُ السَّاعَةُ حَتَّى يُبْعَثَ دَجَّالُونَ كَذَّابُونَ قَرِيبٌ مِنْ ثَلاَثِينَ كُلُّهُمْ يَزْعُمُ أَنَّهُ رَسُولُ اللَّهِ
“Neće nastupiti Sudnji dan sve dok se ne pojave dedždžali, veliki lažovi, blizu trideset (njih), svaki od njih će tvrditi da je on Allahov poslanik”.
Dakle, jasno je taj broj od trideset ne mora biti strogo ograničen na trideset, već ih može biti nekoliko više ili manje od trideset.
DRUGA TEMA: KO SU TI LAŽNI POSLANICI?
Dakle, tema je: Ko su tih (oko) trideset lažnih poslanika, znaju li se njihova imena i da li su se već smjenili (bili i nestali) na Zemlji, tj. da li ih više neće biti?
Odgovor na ovo potpitanje i govor o ovoj temi može biti vrlo nezahvalan, jer bi to bio govor o nečemu o čemu nismo obavješteni.
To me podsjetilo na tumačenje poznatog haditha o tome da su se Jevreji podijelili na 71 skupinu, kršćani na 72, a da će se ummet Muhammeda (sallallahu ‘alejhi we sellem) podijeliti na 73 skupine, od kojih će sve ući u Vatru, osim jedne.
Klasični učenjak Ebul-Feredž Ibnul-Džewzi (preselio 597. god. hidž.) je na početku svog kapitalnog djela “Telbisu Iblis” pokušao da (nakon govora o novotariji) definiše novotarske, zabludjele skupine i da nekako “dođe” do broja 72 (broja zalutalih skupina, koje će prema predskazanju završiti u Vatri), pa je najprije napravio podjelu na šest velikih skupina u kojoj je svakoj imenovao po 12 podgrupa.
Naveo je harurijje (kharidžije), kaderijje, džehmijje, murdži’e, rafidije (ši’ije) i džebrijje i za svaku od tih šest naveo po njenih 12 podgrupa, da bi tako dobio broj od 72 zabludjele skupine.
Međutim, niko sa sigurnošću ne može reći da je u tome uspio i “pogodio”.
Takav je slučaj, kažem, i sa našom temom, sa brojem od (blizu) trideset lažljivaca, lažnih poslanika gdje lahko možemo pogriješiti, a u čemu, ako pogriješimo, možemo (ne dao Allah) dovesti ljude u sumnju u riječi Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, a da to bude samo plod našeg nerazumijevanja.
Naime, može se desiti da prebrojavanjem neko dođe do broja od preko trideset i to znatno više od trideset lažnih poslanika za koje zna (o njima čitao, za njih čuo), pa da čovjek posumnja u ispravnost predskazanja Allahovog Poslanika (sallallahu ‘alejhi we sellem).
Jer, zaista je ovom zemljom nakon njega (sallallahu ‘alejhi we sellem) prošlo mnogo velikih lažova koji su tvrdili da ih je Bog poslao, uistinu mnogo više od trideset njih; štaviše stotine njih.
Od njih je, već u vremenu njegovog poslanstva, bio Musejlema el-Kedhdhab, a odmah potom i Sedžah, Eswed el-‘Ansi, Tulejha, El-Mukhtar eth-Thekafi,… pa sve do Mirze Gulam Ahmeda (1835-1908) i sličnih.
Od njih je bilo i danas ima onih koji svjesno lažu da su poslanici (i takvih je, svakako, najviše), ali i onih koji su umislili (uistinu za sebe vjerovali) da su Allahovi poslanici, da im se Allah obratio, a ustvari su bili opsihreni ili izbezumljeni šejtanskim dodirom od koga su umislili da je glas koji im od šejtana dolazi ustvari dolazi od Allaha.
Njih ima toliko da sam prije par mjeseci naišao na snimak neke bošnjačke budaletine koji, dok puši cigaretu, govori o tome kako ga je Allah ljudima poslao kao poslanika, dok se čovjek koji ga intervjuiše jedva suzdržava da ne prsne u smijeh.
Dakle, takvih šarlatana i prevaranata je bilo, danas ih ima i biće ih, očigledno na stotine i stotine.
Međutim, Allahov rob vjernik se mora truditi da sa lika i djela Allahovog Poslanika (sallallahu ‘alejhi we sellem) odagnava i uklanja svaku nanešenu mrlju ili ubačenu sumnju.
Čovjek je sklon da se buni na klevetu svog oca ili brata, a kako neće na klevetu onoga koji je svima bio poznat kao istinoljubiv, kao onaj koji je uvijek istinu govorio, koji je toliko stvari koje su se obistinile predskazao, onoga koji je svojim prsima u svojim poznim pedesetim godinama jurišao na vrhove sablji da bi ovu vjeru uzdigao i nama je dostavio?
Čiji je govor važno sa oprezom uzeti i protumačiti i ne žuriti da se u neznanju pogrešan zaključak ne donese, ako ne njegov govor?
Čiji, ako ne govor onoga za koga tvrdimo da vjerujemo da nam ga je Allah sa istinom poslao?
Dakle, itekako se može i treba shvatiti (kako to i tumače određeni savremeni učenjaci) da se brojem (oko) trideset ne misli na sve lažljivce, lažne poslanike, već samo one “veće”, poznatije, utjecajnije, koji su imali mnoštvo sljedbenika i zaista bili prijetnja i iskušenje ljudima.
U tom slučaju ih opet nije lahko pobrojati iz bar dva razloga:
1) ne možemo imati zajednički kriterijum ko je od tih lažova (bio) dovoljno “važan”, utjecajan i slijeđen da bismo ga smatrali jednim od predskazanih ili ne,
2) kao što vidjesmo, nemamo ni njihov tačan broj, već je on “oko trideset”, pa kako da u njih nekog svrstamo ili ne, ako pouzdano ne znamo da li je njihov broj, recimo, 27, 29 ili 33 ?
Molim Allaha da ne dozvoli da ijednog trena posumnjamo u riječi i predskazanja iz Objave, nakon što smo povjerovali i nakon što nam je toliko jasnih dokaza došlo. Amin.
رَبَّنَا لَا تُزِغْ قُلُوبَنَا بَعْدَ إِذْ هَدَيْتَنَا وَهَبْ لَنَا مِن لَّدُنكَ رَحْمَةً ۚ إِنَّكَ أَنتَ الْوَهَّابُ
رَبَّنَا إِنَّكَ جَامِعُ النَّاسِ لِيَوْمٍ لَّا رَيْبَ فِيهِ ۚ إِنَّ اللَّهَ لَا يُخْلِفُ الْمِيعَاد
“Gospodaru naš! Ne daj našim srcima da skrenu nakon što si nas uputio i daruj nam od Sebe milost. Uistinu, Ti si Onaj Koji mnogo daruje. Gospodaru naš! Uistinu si Ti Onaj koji će sabrati ljude u Danu u koji nema sumnje. Doista Allah neće prekršiti obećanje” (Alu ‘Imran, 8. i 9. ajet).
A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Ebu Ahmed.