Šejh AbdurRahman b. Hasan u komentaru djela “Kitabu tewhid” kaže: Poglavlje riječi Uzvišenog:
“Zar ne vidiš one koji tvrde da vjeruju u ono što je objavljeno tebi i u ono što je objavljeno prije tebe.” (prevod značenja En-Nisa’, 60) El-Imad b. Kesir, rahimehullah, kaže: ‘Ajet kudi svakog onog ko odstupi od Allahove Knjige i sunneta, te vlada po onome što je mimo njih od laži’. Ovdje se misli na njega kao na pojam taguta.
Prethodilo je ono što je znameniti Ibnul-Kajjim, rahimehullah, rekao u svojoj definiciji taguta, tj. da je to sve ono u čemu rob pređe granicu u pogledu obožavanog, ili slijeđenog, ili onome kome se pokorava. Svako onaj ko vlada po nečemu što nije Allahova Knjiga ili sunnet Njegovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, vlada po tagutu, za kojeg je Allah Svojim robovima od mu’mina naredio da ne vjeruju u njega.
Vlast ne smije biti osim po Allahovoj Knjizi i sunnetu Njegovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, i onome ko vlada po njima. Onaj ko vlada po nečemu mimo njih prelazi granicu. Izašao je iz okvira onoga što su propisali Allah i Njegov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, dajući mu položaj koji ne zaslužuje. Isto tako, onaj ko obožava nešto mimo Allaha, on obožava taguta. A ako je onaj obožavani od dobrih, njegov ibadet će biti usmjeren na obožavanje šejtana, koji mu je to naredio. Kao što Uzvišeni Allah kaže:
“A na Dan kad ih sve okupimo reći ćemo onima koji su Allahu druge ravnim smatrali: ‘Stanite i vi i božanstva vaša!’ Pa ćemo ih razdvojiti, a božanstva njihova će reći: ‘Niste vi nas obožavali.’ Allah je dovoljan svjedok i nama i vama, mi doista nismo znali da ste nas obožavali. Tu će svako znati ono što je prije uradio – bit će vraćeni Allahu, svom istinskom Gospodaru, a neće im biti onih koje su izmišljali.” (prevod značenja sure Junus, 28 – 30)
Ili kao što kaže Uzvišeni:
“A na Dan kad ih sve sabere, pa meleke upita: Jesu li ovi vas obožavali?, oni će odgovoriti: Uzvišen neka si, Ti si Gospodar naš, ne oni! Oni su džine obožavali i većina njih je vjerovala u njih.” (prevod značernja sure Sebe’, 40 – 41).
Ako je od onih koji pozivaju na obožvanje samih njih, ili da se radi o drvetu, kamenu, kaburu ili nečem drugom, što mušrici uzimaju kao idole, u obliku dobrih ljudi, meleka i drugog, to su taguti za koje je Allah naredio Svojim robovima da ne vjeruju u njih, da ih se odreknu, i od bilo kojeg vida obožavanja mimo Allaha, ko god da bio. Sve je ovo od šejtanskih djela i spletki. On je taj koji je pozvao na svaki vid laži ukrasivši ga. Ovo kontrira tewhidu čije je značenje ‘La ilahe illAllah’.
Tewhid je nevjerovanje u svakog taguta kojeg neko obožava mimo Allaha. Kao što Uzvišeni kaže:
“Bio vam je dobar uzor u Ibrahimu i u onima koji su s njim kad su narodu svome rekli: Mi s vama nemamo ništa, a ni s onim što vi, umjesto Allaha, obožavate, mi vas se odričemo, i neprijateljstvo i mržnja će se između nas stalno javljati sve dok ne budete u Allaha, Njega Jedinog, vjerovali!” (prevod značenja srue El-Mumtehine, 4)
Svako onaj ko bude obožavao nekog mimo Allaha, time je prešao granicu i dao mu ono što ne zaslužuje.
Imam Malik, rahimehullah, kaže: ‘Tagut je ono što se obožava mimo Allaha’.
Isto tako, onaj ko poziva na vladanje, mimo Allahovog i Poslanikovog zakona, zapostavio je ono sa čime je došao Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, iz odbojnosti prema tome. Allahu je pripisao ortaka u pokornosti suprostavljajući se onome sa čime je došao Allahov Poslanik, alejhisselam, što mu je Allah naredio u riječima:
“I sudi im prema onome što Allah objavljuje i ne povodi se za prohtjevima njihovim, i čuvaj ih se da te ne odvrate od nečega što ti Allah objavljuje.” (prevod značenja sure El-Ma’ide, 49)
Ili kao što Uzvišeni kaže:
“I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće vjerovati dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate, a potom u dušama svojim tegobe ne osjete za ono što si odredio i sasvim se ne predaju!” (prevod značenja sure En-Nisa’, 65)
Onaj ko se suprostavi, onome što su naredili Allah i Njegov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, da je vlast među ljudima samo po onome što je Allah objavio. Ili da bude tragao za onim što mu je strast i što samo on želi, on je sa sebe svukao omču islama i imana, makar tvrdio da je mu’min.
Allah Subhanehu ve Te’ala, je negirao onome ko to bude htio, pa je rekao da lažu u njihovim tvrdnjama da su mu’mini, shodno riječima Uzvišenog: ‘tvrde’. Negirajući njihov iman. Time se obistinjuju riječi Uzvišenog: ‘…a naređeno im je bilo da nevjeruju u njega’. Jer, nevjerovanje u taguta je rukn tewhida. Kao što je spomenuto u suri El-Beqare. Pa ako ne dođe do realizacije ovog rukna, neće se biti pripadnikom tewhida. Tewhid je osnova imana, koja sva djela čini valjanim, dok njenim nepostojanjem čini ih pokvarenim.
Takođe, to je pojašnjeno u riječima Uzvišenog:
“Onaj ko ne vjeruje u Taguta, a vjeruje u Allaha, drži se za najčvršću vezu.” (prevod značenja sure El-Bekare, 256)
To je zbog toga što je vladanje po tagutu vjerovanje u njega. A Allah Subhane kaže:
“A šejtan želi da ih samo u veliku zabludu navede!” (prevod značenja sure En-Nisa’, 60)
Uzvišeni u ovom ajetu pojašnjava, da je vladanje po tagutu ono u šta šejtan poziva i što ukrašava onima koji mu se pokoravaju. Zatim, pojašnjava da je to ono sa čime je šejtan zaveo one koje je zaveo. To je potvrdio korijenom glagola u arapskom. Zatim ga je opisao sa udaljenošću, što ukazuje da je to najveći vid zablude i udaljenosti od upute.
U ovom ajetu su spomenute četiri stvari:
Prva: Da je to šejtanova želja.
Druga: Da je to zabluda.
Treća: Potvrda toga korijenom riječi.
Četvrta: Opis toga sa udaljenošću od puta istine i upute.
Neka je slavljen Allah kako je ovaj Kur`an veličanstven, i kako samo dokazuje da je govor Gospodara svjetova, kojeg je objavio Svom časnom poslaniku. A njega je dostavio Njegov isnitoljubivi i povjerljivi rob, neka je salavat i selam na njega.”
(Fethul medžid str. 379 – 381)