PITANJE:
Pita insan koji nedavno privatio Islam. Dao je zekat kod nemuslimana. Kad kazem nemuslimana mislim kod pripisivaca islama, kao i uvjek sto je davao. Pa nakon sto sam ja ukazao da je taj insan trebao dati zekat kod muslimana tj u kasu dzemaata pa da se dalje proslijedi kome treba, insan je svatio svoju gresku, I sad pita dali treba da ponovi zekat?

ODGOVOR:
PRVO: Davanje zekata nemuslimanu, mušriku koji se pripisuje islamu, nije kategorično zabranjeno. Naime, postoji jedna od kategorija ljudi kojima se može dati zekat a koja najčešće predstavlja nevjernike, a to je kategorija “pridobijanja srca”. Dakle, “oni čija srca treba pridobiti” su najčešće nemuslimani i takvima je dozvoljeno dati zekat. Nije lahko odrediti i pronaći takvog pojedinca od kog se možeš nadati pridobijanju srca za islam, ali nije lahko ni drugome to osporiti, tj. reći da mu nije ispravno jer je dao tom i tom pojedincu od nemuslimana.

DRUGO: Ako se i vratimo davanju zekata samo muslimanima, nije ispravno uslovljavati davanje zekata na davanje džematu koji će ga dalje podijeliti kome treba. Ovo se može reći za stanje kada je džemat zaista organizovan i već brine o stanju i potrebama muslimana, a pojedinac koji daje ne zna kome bi zekat udijelio, tada je najbolje da on da džematu koji će to najbolje proslijediti potrebnima. Međutim, ako je stanje (kao u većini džemata muslimana) da nema posebne organizovane brige o potrebama potrebnih, a još ako pojedinac dobro zna nekoga ko je potreban, tada mu je bolje da sam udijeli tamo gdje misli da je potrebno nego da da u džemat odakle možda i neće stići na najbolje mjesto i u najpotrebnije “ruke”.

ZAKLJUČAK: Neka se čovjek koji je dao taj zekat preispita da li je onaj kome je on već dao zekat zaista finansijski potreban i ima li ikakve naklonosti ka islamu (tewhidu), pa ako misli da ima i da može nastaviti da mu čini da’wu i da ga dovodi, recimo, na džume u mesdžid muslimana, inša’Allah da može svoje davanje zekata da smatra ispravnim. Međutim, ako čovjek kome je on dao zekat nije ni finansijski potreban i ako je neki oholnik kome se islam (tewhid) ne može ni ponuditi, onda je to praktično “bačen” novac.

A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Ebu Ahmed.