◦ Hifdh Kur’ana je put prepun uspona i padova. Pravimo pauzu često i to zbog različitih razloga. Neko zbog nedostatka motivacije, neko zbog svakodnevnih obaveza, neko zbog nemogućnosti da napravi program shodno svojim mogućnostima, neko zbog neostvarene striktne rutine koja za sobom donosi zaborav prethodno naučenog i time dolazi gubljenje volje za nastavak pamćenja i jos mnogo drugih razloga… Normalno je da nastupi period kada bude izazovno i “teško” učiti. Ono što je važno jeste da, kada naidje taj period, sami sebe ne dotučemo psihički. Obzirom na veličinu djela i nagradu koja slijedi ako smo iskreni, tim našim negativnim mislima uvijek doprinese i šejtan la’netullahi alejhi sa vesvesama i to baš ondje gdje zna da smo najslabiji, bilo da je to mnogo obaveza ili pad koncentracije i nemogućnost pamćenja onoga što je planirano. Tada te misli i vesvese doprinesu da nam odustajanje izgleda kao lakša opcija ili da nam se pauza oduži više nego bismo to htjeli ili planirali.
◦ Kada se desi pauza ili “pad”, obavezan je pozitivan stav i optimistično gledanje na stvari. Moramo sebe da podsjetimo da je to ‘normalna’ faza i da kroz iste stvari prolaze svi učenici hifdha i da je to nešto što nije zaobišlo ni one od kojih učimo i oni na koje se ugledamo na ovom putu. Obavezno je da budeš blag/ blaga prema sebi i postepeno koračaš, ne osvrčući se na to kojim tempom ideš i da li si ostao iza onih sa kojima si na ovom putu, jer put memorizacije nije kod svih isti i najčešče je različit od osobe do osobe. Ovo optimistično gledanje na stvari razbija mentalne blokade i neophodno je znati kako sa sobom biti blag, a istovremeno biti svjestan da odustajanja nema i da je ovo momenat kada se gleda tvoje ozbiljno shvatanje puta kojim si krenuo/krenula.
◦ Upoznaj sebe i svoje mogućnosti, zatim daj sve od sebe da “ispoštuješ” plan pamćenja i ponavljanja. Nakon “pada” ne smije doći ništa, osim “ustajanje” i nastavljanje sa osloncem na Allaha subhanehu we te’ala uz svakodnevno čišćenje svojih namjera.