PITANJE:
Es-Selamu ’alejkum. Ako su kaburovi u dvoristu dzamije, da li se ne sme nikako klanjati ili pak moze ako je kibla na suprotnoj strani a kaburovi ostaju znaci iza klanjaca? To se čulo od jednog naseg ,,uvazenog sejha” da moze ako ostaju iza.

ODGOVOR:
We ‘alejkumus-Selam.

Ono na čemu su svi učenjaci saglasni jeste da je haram klanjati u džamiji u kojoj je kabur (grob) usred džamije, u samoj njoj.
Ali, ako je kabur izvan džamije, tu su podijeljenog mišljenja.

Prije toga, razilaze se i po pitanju šta je sam mesdžid (džamija), tj. šta se sve smatra mesdžidom (džamijom) i nosi njegov propis. Onda se to mišljenje tiče i drugih mes’ela, kao što je gdje se može obavljati i’tikaf i gdje se klanja tehijjetul-mesdžid, te gdje se ne smije vršiti nužda ili imati odnos sa ženom.

Ima učenjaka koji su rijetkog i čudnog mišljenja da je džamija sve, i njega građevina i cijelo njeno dvorište. Čuo da je tzv. šejkh el-Albani bio tog stava i da je govorio da je sasvim u redu klanjati tehijjetul-mesdžid (dva reka’ata kad se uđe u džamiju) čim se uđe u samo dvorište džamije, jer si ulaskom u dvorište zapravo već ušao u džamiju. Međutim, onaj ko ovo prihvati, on time mora smatrati zabranjenim da WC bude čak i u dvorištu džamije, te da u dvorištu ne smije živjeti imam niti bilo ko sa svojom porodicom i u toj kući obavljati nuždu ili imati intimni odnos, jer je to zabranjeno činiti u džamiji (a po tom mišljenju, cijelo dvorište ima propis džamije), kao što se ništa ne smije prodavati ni u dvorištu, niti bi se trebalo o trgovini pričati, posao dogovarati ili o dunjaluku razgovarati. Dakle, ako cijelo dvorište nosi propis džamije, ništa spomenuto ne bi smjelo, ali bi se zato tehijjetul-mesdžid mogao klanjati i u dvorištu i moglo bi se spavati usred dvorišta i smatrati da je čovjek u i’tikafu.

Druga, veća skupina učenjaka smatra da je džamija samo građevina, naravno, i to je ispravnije, pa se samo u građevini džamije ne smije vršiti nužda (i zato treba izmjesiti WC iz džamije u dvorište), u džamiji može spavati student ili samac, ali ne i sa ženom imati odnos unutar zgrade džamije, ali se zato u dvorištu može imati WC, obavljati nužda, trgovati (prodavati islamske knjige, mirise, islamsku odjeću i bilo šta drugo). Tada bi i’tikaf bio ispravan, naravno, tek unutar džamije (nikako u dvorištu) i tehijjetul-mesdžid se klanja tek kad se uđe u samu građevinu džamije, u musallu.

Da se vratimo džamijama sa grobovima u njima i oko njih:
Hvala Allahu, u našim krajevima ne postoje džamije u kojima se nalazi grob unutar njih. Ja ne znam ni za jednu takvu džamiju na Balkanu, a sve i ako griješim, onda može postojati samo jedna ili dvije, uglavnom je to nama nepoznata stvar. Ono što je problem jesu džamije sa grobovima u njihovom dvorištu.

Međutim, čak iako je drugi stav ispravniji (da dvorište nema propis džamije i da se u njemu može i smije činiti ono što je zabranjeno u džamiji), ipak treba biti oprezan sa stvarima kakve su grobovi, jer je rekao Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem: “Prokleo Allah Židove i kršćane. Na grobovima svojim poslanika su napravili bogomolje.“ (muttefequn ‘alejh, dakle bilježe ga i el-Bukhari i Muslim)

Ali pošto se to već desilo, pošto je neko prije nas u dvorištima ukopao mejtove, nekada samo iz poštovanja prema njima (ljude koji su bili imami ili mujezini te džamije), a nekada i smatrajući te ljude “ewlijama“, kako god, u stanju u kakvom smo, učenjaci savjetuju jedno prelijepo pravilo pa kažu: “Treba se pogledati šta je starije (u smisli da to ostaje). Pa ako je starije groblje, džamija se ruši ili izmješta odatle, a to ostaje biti groblje (u smislu da smrdi na širk, čim su džamiju gradili na već postojećem groblju). A ako je starija džamija, izmještaju se grobovi“.

Naravno, ovaj savjet je upućen islamskoj vlasti zdrave akide, koja je zabrinuta za stanje ummeta i koja je u strahu od širka i želi da mu stane na put.

Međutim, pošto mi imamo posla sa hodžama koji su skloniji širku nego tewhidu i koji to nikada ne bi uradili (nikad ne bi izmjestili mejtove, a kamoli srušili džamiju), nama ovaj savjet mnogo i ne koristi, ali nam govori o opasnosti od širka i grobova i pored i iza džamija (sve dok su u dvorištu).

Također, bitno je i da se pouzdano ne zna da je džamija podignuta namjerno NA nekom grobu ili više njih. Dakle, ako znamo da su grobovi pod džamijom (i to ne neki prastari, rimski grobovi, kakvi možda postoje i ispod naših kuća, a da to i ne znamo), već ako se zna da je džamija podignuta na nekom grobu “muslimana“, to ukazuje na smrad širka i traženja bereketa od tijela i statusa tog ukopanog i takva bi se džamija morala srušiti. Ne možemo je srušiti jer se ne pitamo? Onda nikako i nikada u njoj ne klanjamo.
Vraćamo se na govor o grobovima koji nisu pouzdano ISPOD džamije, već oko nje.
Istina, dosta učenjaka pravi jednu razliku i kažu: Ako su grobovi iza džamije (kible) ili sa njene strane lijevo i desno, može se klanjati namaz u njoj, ali ne i ako su ti grobovi ispred džamije (ispred imama i kible).
Međutim, ono što je najopreznije (ako se već ne mogu izmjesiti grobovi) jeste između džamije i grobova podići bilo kakvu ogradu (metalnu, drvenu ili makar i samo “živu“ ogradu), minimalne visine koja je visina perde (sutre, prepreke za namaz, a to je visina podlaktice čovjeka osrednjeg rasta, nekih 40-ak cm). Podizanjem takve ograde (ogradice jer može biti i tako niska, do ispod visine koljena) se zaista pregrađuje, pa “ovamo“ bude džamija i njeno dvorište, a ono “tamo“ je tada groblje. Pa iako je džamija imala, recimo, pet ari placa (dvorišta), sad je džamijsko dvorište samo tri ara, a dva ara je groblje, koje je sada samo u “komšiluku“, a u komšiluku može biti i crkva i diskoteka, a da namaz u džamiji bude validan i priznat.

Dakle:

1) Najopreznije je klanjati SAMO u džamiji koja nikako nema grobova oko sebe, a ako ih ima i oni su ogradicom odvojeni u zasebnoj parceli i tako odvojeni od dvorišta džamije, inshaAllah da ni tada nije problem.

2) Sumnjivije od toga (iako su to neki učenjaci dozvolili) je klanjati u džamiji koja ima grobova u dvorištu sa strane i iza džamije.

3) Najopasnije i najbliže jasnom haramu je klanjati u džamiji koja ima grob(ove) ispred same džamije, ispred mjesta imama i saffa i kible.

4) A sasvim jasan haram je klanjati u džamiji u kojoj postoji grob (kabur) unutar nje.

A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Ebu Ahmed.