Na putu hifdha ne postoji prečica, to je put žrtve, odricanja i put koji zahtijeva mnogo sabura. Opet, svi smo mi različiti i samim time, neophodan je poseban i različit pristup i organizacija. Bitno je pronaći sebi odgovarajuće vrijeme, tempo i imati adekvatnu organizaciju koja će se održavati.
Dosljednost je uvijek veliki izazov kod svih nas, bez obzira na razlike u godinama, obavezama, odgovornostima, navikama učenja. Kada insan ovo shvati, postane svjestan da je uslov uspjeha oslonac i dova Allahu, a onda samo on sam/sama kroz ustrajnost i neodustajanje.
Samo onaj ko je dovoljno jak da zanemari nebitno oko sebe, odrekne se sitnih zadovoljstava, i u centar svog života stavi Kur´an – takav će na ovom putu uspjeti, jer poteškoće i iskušenja su sastavni dio procesa učenja, a na nama je da ih prevazilazimo. Iz ovoga razumijemo dvije stvari:
-Ukoliko nešto radimo ispravno i predano, poteškoće su neizbježne.
-Gospodar ne iskušava kako bi otežao ljudima.
Dakle, najvažnije je ustrajati – vrijedno raditi oslonjajući se na Allaha, dž.š., a u momentima kada dođe do sumnje u uspjeh treba ostati uporan, jer sama odluka da se krene putem učenja hifdha je veliki korak i znak da je Allah, dž.š., u srce te osobe stavio ljubav prema Njegovom govoru, a to je ogromna blagodat.