PITANJE:
Selamu alejkum we rahmetullahi we berakatuhu.
Htjela bih da pitam, hronicni sam bolesnik gusterace (pankreatitis), lijek za to je pankreatini koji nema osim od tkiva svinjske gusterace, tacnije koristila sam kreon odmah po izlasku iz bolnice ne gledajuci sastav, a tek nedavno sam vidjela i odmah prestala sa koristenjem.
Pokusala sam da mi nadju zamjenu ali doktorica kaze da nema.
Kakav je stav u islamu po pitanju toga ako ja ne budem mogla funkcionisati bez tog lijeka? Barakallahu fik. Hitno mi je.
ODGOVOR:
We ‘alejkumus-Selam we rahmetullahi we berekatuh.
Stav islama po pitanju liječenja zabranjenim supstancama je, ukratko, sljedeći:
1) Allah je za svaku bolest dao i lijek, pa se muslimani trebaju i moraju liječiti.
2) Osnova je da je taj lijek koji je Allah dao za svaku bolest ustvari nešto što je dozvoljeno konzumirati (jesti i piti). Kako su neki rekli: “Allah nije dao da lijek bude u onome što je zabranio” ili (na spomen liječenja alkoholom): “Alkohol je bolest, a ne lijek.”
3) Na putu liječenja se musliman treba i mora truditi da se liječi dozvoljenom supstancom.
Ako je sasvim poznato koja je to dozvoljena supstanca a pomaže u liječenju njegove bolesti, musliman se ne smije liječiti supstancom koju je zabranjeno konzumirati.
Ako je to manje poznato, musliman je dužan raspitivati se i podučiti se, saznati koji je to dozvoljen lijek za njegovu potrebu i bolest.
4) Ako zaista ne može da sazna za dozvoljen način liječenja (za dozvoljen lijek i supstancu koju je dozvoljeno konzumirati), tj. ako mu doktori odgovorno tvrde da nije poznat drugi lijek osim supstance koju je islamom zabranjeno u organizam unositi, tek tada će musliman posegnuti za tom (u osnovi) zabranjenom supstancom (lijekom) i njome se liječiti. Prethodno bi se musliman morao potruditi da o tako važnoj stvari konsultuje doktora muslimana (ako ga ima), prije nego li sasluša savjet samo doktora nevjernika koji nema svijest o važnosti čuvanja od harama. Ako mu doktor musliman posvjedoči (ili doktor nevjernik ako već nema muslimana), musliman-bolesnik će se liječiti u osnovi zabranjenom supstancom (lijekom).
5) Prethodno (pod 4) važi posebno ako je bolest ozbiljna, a ne u slučaju nečeg sitnog i lahko preboljivog, poput kašlja ili prehlade.
Dakle, ako je u pitanju neka kraća bolest (prehlada, grip, virus, kašalj i sl.) koja će proći i bez tretiranja (liječenja), musliman se treba uzdržati od liječenja haramom pa makar to značilo da se time ozdravljenje odloži za koji dan.
Ali kada je u pitanju neka ozbiljnija bolest, itekako da važi spomenuto pod br. 4 (da se je tada dozvoljeno liječiti lijekom koji sadrži supstancu koja je u osnovi zabranjena) i to:
a) primjenom poznatog šeri’atskog pravila “Nužda dozvoljava zabranjeno” (ovdje tvoja bolest dozvoljava korištenje tog lijeka, iako sadrži tkivo svinjske gušterače), te
b) primjenom šeri’atskog pravila “Bira se manja od dvije štete” (ovdje je manja šteta konzumacija tog lijeka negoli šteta koja može proizići neuzimanjem tog lijeka), kao i
c) ispravnom analogijom na dozvolu jedenja mesa strvine ili svinjetine u daruri (prinudi, tj. stanju gladi).
6) Sve vrijeme liječenja lijekom koji sadrži supstancu koja je u osnovi zabranjena, a posebno ako je to liječenje dugotrajno i traje mjesecima ili godinama, musliman se treba i mora truditi da sazna za neki lijek koji je dozvoljeno konzumirati.
Dakle, iako on jeste opravdan u liječenju tim lijekom, ne treba se sasvim sa tim pomiriti i ništa ne preduzimati već se treba raspitivati. Možda usred liječenja haramom sazna da je halal-lijek sve vrijeme ipak postojao, ili sazna da je upravo pronađen.
A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Ebu Ahmed.