PITANJE:
Es-Selamu ‘alejkum we rahmetullahi we berekatuh.
Posto zivim u jednoj od skandinavskih zemalja, nastupom ljeta vrijeme jacije (nestajanje crvenila) nastupa ili vrlo kasno ili nikako i ne nastupi, pa me zanima koje je najispravnije misljenje; da odgadjam koliko je moguce dok ne nastupi, ili da “se ravnam” po vaktiji najblize zemlje u kojoj nastupa u periodima u kojim ovdje ne nastupa ili mogu radi darure da spajam aksam i jaciju?
Allah te nagradio najljepsom nagradom, amin!

ODGOVOR:
We ‘alejkumus-Selam we rahmetullahi we berekatuh.

PRVO:
Moj prvi savjet je da bježiš odatle. Najiskrenije.
Istina, Allah je i to mjesto stvorio, kao i sva ostala, i ne kažem da je tamo haram živjeti.
Međutim, nije haram živjeti ni u Sibiru ni na Sjevernom Polu, ali čovjek ne treba sebe ni svoju vjeru stavljati na iskušenje, posebno kada nije u izganstvu (protjeran), niti se od nekoga krije, niti je otišao u mjesto sa tako neuslovnom klimom da bi branio muslimane, sticao znanje ili pozivao u islam, već ponajprije ili jedino zbog dunjaluka.
Ako to već nisi odlučan uraditi (odsjeliti se odatle), onda se moras mučiti i stalno strahovati da li si ispravno postupio ili si pred Allahom griješan.

DRUGO:
Rekao si da ljeti tamo nestanak rumenila (trag Sunčevog zalaska) nastupa vrlo kasno ili nikako i ne nastupi.
Da li je to “ili…ili” jer ti nisi siguran ili se nekad desi da nastupi a nekad se i ne desi?
Ako nisi siguran, to moraš ustanoviti.
A ako se to nekada desi (pojavi, nastupi) a nekada ne, onda se ne smiješ više na to oslanjati jer ćeš u tom slučaju nekad klanjati jaciju (kad crvenila nestane) a nekad i ne klanjati (jer crvenila nije nestalo i jacija po tom načinu utvrđivanja nije ni nastupila).

TREĆE:
U tom slučaju smatram da je ispravnije upravljati se prema vaktiji najbližeg predjela gdje jacija “normalno” (pouzdano i sigurno redovno) nastupa i tako klanjati, negoli da spajaš akšam i jaciju.
U slučaju spajanja ti bi svakako spojio ta dva namaza u prvom vaktu (akšama) jer jacija ne znaš ni kad nastupa ni da li je nastupila, a to bi bilo, bojim se, preveliko olakšavanje sebi (da samim nastupom akšama spajaš sa akšamom i jaciju, i to tako mjesecima i godinama).
Također, dobro je pa nije u pitanju nedoumica oko akšama već jacije, jer bi u slučaju akšama postupajući po vaktiji drugog predjela, i ne želeći, možda upao u to da klanjaš akšam a da Sunce nije sasvim ni zašlo, a tada je zabranjeno klanjati.

Ali, još jednom ponavljam, sve spomenuto dolazi nakon najispravnijeg postupka za čovjekovu vjeru, a to je napuštanje mjesta i uslova u kojima sa teškoćom i nejasnoćom i crvom sumnje činimo ‘ibadet svom Gospodaru.

A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Ebu Ahmed.