PITANJE:
Esselamu alejkum. Tvrdite da je glasanje širk, a kako su se pravedne halife birale ako ne glasanjem?
ODGOVOR:
We ‘alejkumus-Selam.
Opasno si pomiješao stvari i ne razumiješ veoma važnu stvar od koje danas zavisi islam ljudi.
PRVO: Pravedne khalife se uopšte nisu ni birale glasanjem.
1) Ebu Bekr je postao khalifa tako što je ‘Umer ibnul-Khattab podigao njegovu ruku i zatražio od prisutnih da mu daju prisegu na vjernost, a sve vjerujući da im je sam Resulullah, sallallahu ‘alejhi we sellem, ukazao na to da je Ebu Bekr najpr’eči za to. Nije bilo nikakvog glasanja niti prebrojavanja glasova.
2) ‘Umer je postavljen za khalifu tako što ga je na to mjesto postavio prethodni khalifa, Ebu Bekr, prije nego što je umro.
3) ‘Uthman je postao khalifa tako što je ‘Umer na samrti opručio da šest (ili sedam) ljudi vijećaju i dogovore se o odabiru khalife, jednog među njima samima. Bili su to ‘Uthman, ‘Ali, Talha, Zubejr, Abdurrahman, Sa’d, a neke predaje spominju kao sedmoga ‘Umerovog sina ‘Abdullaha sa ‘Umerovim zahtjevom da on ima pravo odabira ali ne i pravo da bude izabran. Uglavnom, Zubejr se povukao u korist ‘Alija, Talha u korist ‘Uthmana, a Sa’d u korist ‘Abdurrahman, pa je ‘Abdurrahman dobio saglast preostale dvojice (‘Uthmana i ‘Alija) da on odluči koji od njih dvojice će biti khalifa, nakon što dobro porazmisli i ispita šta narod misli o tome. Nije izvedeno nikakvo glasanje, prosto je ‘Abdurrahman iz razgovora sa određenim ljudima zaključio da je narod zadovoljniji ‘Uthmanom i donio je takvu odluku.
4) ‘Ali je postavljen za khalifu u danima fitne, rasula i bezvlašća nastalog ‘Uthmanovim ubistvom, pa je on teška srca pristao i prihvatio da preuzme vođstvo nad ummetom u tom teškom trenu.
Ni peti khalifa, ‘Alijev sin Hasan, nije zavladao glasanjem, niti Mu’awija nakon njega, a još ponajmanje sljedeće khalife nakon Mu’awije koje su se od tada pa nadalje postavljale sukcesivno u monarhiji, nasljednim putem, tj. khalifu koji umre je nasljeđivao sin, brat i sl.
DRUGO: Ako muslimani sebi odaberu vladara, to se ne čini opštim glasanjem masa ljudi, i muških i ženskih, i mudrih i neukih, jer nije pravedno da glas nepismenog čovjeka bude jednak glasu imama ummeta, već khalifu tada izglašava tijelo zvano “Ehlul-halli wel-‘aqd”, sastavljeno od desetina zaslužđnih ljudi kakvi su ponajprije učenjaci, potom vojni komandanti, naučnici i sl., dakle “krem” društva, ljudi od statusa koji se ne obezbjeđuje nasljedstvom niti imetkom već zaslugama, znanjem i požrtvovanošću. Dakle, dvadeset ili trideset najmudrijih i navažnijih ljudi u društvu odabere vladara, tj. khalifu muslimana.
TREĆE: Pa sve i kad bi muslimani (muwehhidi) postupili naivno, pogrešno i griješno pa sproveli glasanje na kome bi glasali svi stanovnici, opet ni to ne bi bio KUFR ni ŠIRK o kome govorimo, jer bi se i tada (iako na novotarski i neispravan načim) odabrao čovjek koji je 1) musliman, muwehhid, a ne mušrik ili neklanjač, i koji će 2) vladati i suditi Allahovim zakonom, a ne ljudskim zakonima!
Dakle, kufr i širk u postupku glasanja nije to što se izglašava, bira, prebrojavaju glasovi, već je kufr i širk tog postupka to što se time odabira i postavlja zakonodavac ili vladar zakonom mimo Allahovog zakona!
Ljudi koji glasaju na izborima kakve vidimo svugdje oko nas tim glasanjem postavljaju tagute, Allahu najmrža stvorenja, kafire najžešćeg kufra (kufra vladanja i suđenja zakonom mimo Allahovog zakona).
Odgovorio: Ebu Ahmed.