PITANJE:
Moze li odgovor na ovo pitanje:
Ja idem u skolu i tu su vecinom kjafiri svi i tako ponekad se susretnem da neko opsuje boga neuzubillahi. I kako u takvoj situaciji da se ja nosim, u mom razredu niko ne psuje ali kad se vozim autobusom cujem kako psuju… Ja ako kazem da ne psuju to nece nikako utjecati na njiha i jel moja duznost da kazem u takvoj situaciji. Ako ne poslusa, jel ja trebam da se tucem i ako je njih 3-4 tu…???
ODGOVOR:
Svako od nas treba naređivati dobro i odvraćati od zla, ali sve zavisi od snage, stanja i mogućnosti onog ko bi to trebao učiniti u konkretnoj situaciji.
Što se tiče psovača Allaha, vjere i Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, njegova krv je halal, on treba biti ubijen.
Međutim, zar to treba i može da sprovede prvi musliman koji ga čuje? To je posao islamske vlasti.
Ove moje riječi nisu kukavički govor kojim se želi otupiti oštrica nečije kritike, makar nekome tako i ličilo, već bi zaista iz proizvoljnog ubijanja svakoga ko opsuje Allaha nastao ogroman haos i veliki progon onih koji se sa tim slažu, pa bi to naštetilo da’wi i unazadilo je i dovelo do još većeg gurbeta tewhida, do veće štete. Sa jedne strane možda desetak likvidiranih psovača, ali sa druge strane stotine ili hiljade ubijenih ili pohapšenih muwehhida, a Allah bi se i dalje nastavio psovati.
Stoga je zaista primjena te kazne jednostavno dužnost onih koji šerijatske kazne izriču i sprovode, a to su šerijatski sudovi i kadije, te dželati, izvršitelji.
Međutim, ne poričem da onaj ko bi ubio psovača Allaha nije griješan, iako mu to nije bilo naređeno.
Što se tiče odvraćanja ljudi od psovanja Allaha, to sve opet zavisi od sredine u kojoj čovjek živi, stanja i okolnosti, te njegove imanske snage, ali i statusa u tom društvu i okruženju.
Onaj ko ima moć (ili bar malo ugleda ili “mjesta” zbog poštovanja njega od strane ljudi) da ili naredbom (otac djetetu, šef radniku, nastavnik učeniku), ili ukorom, savjetom ili molbom, stane na put toj praksi, njemu je obaveza da tu svoju moć, položaj, ugled i status iskoristi da ljude ukori što to čine.
Jednostavno, musliman mora da učini sve da ga ljudi zbog njegovog karaktera i vjere (iz koje crpi ljepotu svog karaktera) poštuju i uvažavaju, te da zato izbjegavaju vrijeđati Boga, makar samo u njegovom prisustvu.
I zaista, svjedoci smo da, ma koliko sredina bila bezbožnička, iskvarena i vulgarna, na nju uglavnom jako djeluje jaka ličnost pobožnog čovjeka, pred kojim pijandure kriju čašicu i biraju riječi, a žene zakopčavaju dugmad na dekolteu.
S druge strane, onaj ko nikako nema moći ni ugleda ni poznanstva sa tim psovačima, te nema ni fizičke snage kojom bi ih zaplašio, niti kojom bi se od njihovog nasrtaja odbranio, nije obavezan da im uputi kritiku, zabranu, osim da nekako pokuša da ih lijepom riječi posavjetuje i igra “na kartu” osjećanja (“Zašto psujete Onoga Koji vas je stvorio, opskrbio, Koji vas brani, liječi i u životu održava?”).
A neka se Allah smiluje onome ko pokuša tom psovanju stati na put, rukom (snagom) ili riječju (ukorom), pa na tom putu bude izvrijeđan ili prebijen. Iako mu to nije bilo naređeno, veliku je stvar učinio. Blago onome ko bude tučen radi Allaha, vjere i Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem.
A ako čovjek nikako ne može da spriječi to psovanje, a ono se dešava u njegovom društvu, na njegovom radnom mjestu, ili u odjeljenju, ili prijevoznom sredstvu (bus, tramvaj,…) i slično, dužan je da učini sve što može da to ne sluša na taj način što će promijeniti to društvo, radno mjesto ili odjeljenje (ili čak i školu) ili način prijevoza.
Ako se to psovanje Allaha (Boga) uglavnom dešava na ulici i to bude tako učestala pojava da se vjernik osjeća uznemirenim, iskušanim, skrhanim, razapetim između želje da psovača pretuče i nemoći da to uradi (svakog dana ili nekoliko puta dnevno), on bi se morao odlučiti na preseljenje u neki drugi, manji grad (gdje se to manje ili nikako ne dešava) ili, još bolje, u neku seosku sredinu ili prirodno okruženje.
Allah je u nekoliko ajeta Svoje Knjige obećao da će onome ko se osloni na Allaha, On biti dovoljan i da će ga opskrbiti odakle se i ne nada (sura et-Talaq), kao što je rekao da će onaj ko se iseli kao muhadžir na Njegovom putu naći na Zemlji mnogo mjesta za utočište, obilje (opskrbe) i prostranstvo (sura en-Nisa, 100.), a Njegov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, je rekao da će Allah svakome ko nešto ostavi radi Njega, to nadoknaditi boljim od toga.
A mjesto gdje se umnoži psovanje Allaha kome vjernik ne može stati na put jeste najpreče mjesto koje treba napustiti.
A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Ebu Ahmed.