PITANJE:
Selamu Alejkum, imam jedino pitanje za vas. Imam strah da sam počinio širk ili kufr nenamjerno. Ovako: Ja sam musliman, počeo sam ovih dana svaki namaz obavljati, vjerujem u Allaha, dz.s., kao i u Poslanika, u Sudnji dan itd. Danas kad sam bio u kupovini nisam našao proizvod koji sam tražio i rekoh, ne razmišljajući: “Joj naroda, kao da će svijet nestati”, misleći time na to da puno grabe i kupuju. Odmah me uplašiše te riječi i rekoh sam sebi: “Da nisam kufr počinio?” Ja, kako sam i rekao, vjerujem u Sudnji dan i da će se on zbiti i da ćemo nestati samo kad naš Gospodar odluči. Molim odgovor.
ODGOVOR:
We ‘alejkumus-Selam.
Što se tvog pitanja tiče, to je samo jedan od mnogobrojnih primjera neopreznosti, nepreciznosti ili lapsusa u govoru.
Naime, lapsus je ono što čovjeku “izleti” iz usta, što nije želio reći, ali je jasno i jednoznačno, jednosmisleno, tada je čovjek opravdan jer uopšte nije želio to reći.
Primer toga su riječi čovjeka koga je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, u hadithu opisao kao onoga koji je usred pustinje izdubio svoju devu na kojoj su mu sva hrana i piće i kada je sjeo nemoćan i mislio da je propao, da će umrijeti od gladi i žeđi, pred njim se ukazala njegova deva sa hranom i pićem, a on je povikao: “Allahu, Ti si moj rob, a ja sam Tvoj Gospodar!”, pogriješivši od silnog ushićenja.
Također, vrlo sličan lapsusu je i izraz koji je čovjek navikao izgovarati u džahilijjetu, poput izraza: “Obožavam…” pa kaže nešto što puno voli. Dakle, on uopšte ne cilja na obožavanje u značenju ‘ibadeta, već na ljubav prema tome.
Postoji starija osoba, muslimanka, koja je na spomen nečije nevolje ili iskušenja rekla: “Takav mu je horoskop”, a da time nije ni pomislila na navodnu istinitost horoskopa i sličnih vradžbina i proricanja (u koje nije vjerovala ni dok je bila mušrikinja), već je ciljala na ono što bismo mi objasnili riječima “Takva mu je odredba”, ali je učestalo ponavljanje izraza “Takav mu je horoskop” u prošlosti utjecalo da joj to i sad izleti.
Slično tome je i ovo što si ti rekao (“Joj naroda, kao da će svijet nestati”) ili nečije riječi kad čuju za veliku nepravdu ili razvrat: “Kijametski dan!” i sl.
Štaviše, tvoje riječi, čak ni doslovno shvaćene, nisu toliko problematične jer tebi nije izletilo ništa čime se poriče da je Allah Gospodar Sudnjeg dana niti išta što je haram ili kufr.
Uglavnom, sporne izjava nekome izleti (jednom, ne kao uzrečicu) a da i ne shvata šta je time rekao.
Neko izgovori takvo nešto samo kao posljedicu loše navike iz svog perioda nevjerstva.
A jasne su riječi Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem:
إن الله تَجَاوزَ لِي عن أمتي الخطأَ والنِّسْيانَ وما اسْتُكْرِهُوا عليه
“Allah je, radi mene, mome ummetu oprostio pogrešku, zaborav i ono na što budu prisiljeni.” (bilježi ga imam Ibn Madže u svom “Sunenu” hadith br. 2045)
Sve prethodno spomenuto i mnoge druge stvari slične spomenutima spadaju uglavnom u el-khata’ (grešku) ili eventualno u ono što se kaže u zaboravu, a Allah prašta onome ko to učini jer je za propis nečijeg tekfira uslov da je nešto rekao/učinio sa namjerom i svjestan onog što govori/čini, pa makar i ne znao za propis tog govora/djela.
A Allah najbolje zna.
A ja moram dodati i sljedeće:
Preče od tvoje brige o spomenutoj izjavi bi morala biti briga i opreznost da li si zaista spoznao islam.
Naime, spomenuo si da si musliman i da si nedavno počeo klanjati.
Osjećam obavezu da ti skrenem pažnju da se danas u ruho islama zaodjeva zabluda pozivanja u širk svake vrste.
Od toga je posebno zastupljeno pozivanje u glasanje na demokratskim izborima, dozvoljavanje parničenja (pokretanja parnice, traženja presude) pred tagutskim (neislamskim) sudovima, dozvoljavanje da čovjek bude sudija zakonom mimo Allahovog zakona, dozvoljavanje kandidature za parlamentarca (zakonodavca mimo Allaha),…
Sve ovo ohalaljuju ljudi koji se smatraju islamskim učenjacima i da’ijama, pa dobro otvori oči i ne budi obmanut krasnorječjem govornika niti brojem njihovih sljedbenika, već spoznaj i nauči istinu, prepoznaćeš njene sljedbenike.
Odgovorio: Ebu Ahmed.