a) Riječ „Sin Božiji”,

b) Riječ „Otac”,

c) Riječ „Bog”

d) Riječ „Gospodar”

Kršćani kažu da se Isus lično nazvao imenom „Sin Božiji”: na osnovu toga oni tvrde da je Sin Božiji i sam Bog.

Odgovor na ovu njihovu tvrdnju:

a) Riječ „Sin Božiji”

Pored toga što se Isus nazvao Sinom Božijim, on se i nazvao i Sinom Čovječijim, kao i Sinom Davidovim. Prema tome, i njegova druga imena moraju se ravnopravno koristiti. Riječ „Sin” u njenom bukvalnom značenju nije ispravno koristiti. To bi podrazumijevalo spolni odnos između roditelja i nastanak od sperme, a to je ovdje apsurdno. Zato se ova riječ mora shvatiti u prenesenom značenju, tj. značenju „Dobri”. Pored toga, imenom „Sin Božiji” nazvani su i drugi, kao što su Adam, David, Jakov i Salomon, i to u kršćanskim svetim knjigama. Pored njih, ovim imenom su nazvani i drugi ljudi, kao što su Izraelovi sinovi, Noine pristalice, kao i pristalice samog Isusa. Svi pomenuti nazvani su „Sinom” zbog njihove pokornosti Bogu i čuvanja od grijeha. U davna vremena svaki pobožni i pokorni vjernik nazivao se „Sinom Božijim” i to se sasvim jasno može vidjeti iz teksta Starog zavjeta. Zato nije bilo nikakvog razloga da se ovim imenom nazove i Isus Mesija. Štaviše, svi vjernici i pobožni ljudi mogli su se zvati ovim imenom. Sam Isus je otvoreno i jasno rekao: „Kako biste postali sinovi svoga Oca nebeskog…( Matej 5,9 i 5,45, I Ivanova posl. 3,9).   Ibnu-l-Kajjim onima koji, zbog imena „Sin Božiji”, u Isusu vide Boga postavlja pitanje i kaže: „Ako vi mislite da je on Bog zato što je u evanđelju nazvan „Sinom Božijim”, onda ste i svi vi bogovi jer ste i vi nazvani tim imenom!”

a/1 Isus Krist, „Sin Božiji”

Svi dobri ljudi i pobožni vjernici nazvani su sinovima Božijim. Na ovakvo značenje ovih riječi ukazuje Ivan u svom Evanđelju gdje kaže:

„A svima koji ga primiše dade vlast da postanu djeca Božija: onima koji vjeruju u njegovo ime.” (Ivan 1,12)

„Gledajte koliku nam je ljubav Otac iskazao, da se zovemo djeca Božija. A to i jesmo!” (Ivan 3,1)

Pavle je rekao: „Svi su oni koje vodi Božiji Duh sinovi Božiji.” (Poslanica Rimljanima 8,14) U svom govoru na Gori sam Isus je rekao: „Blago mirotvorcima jer će se zvati sinovi Božiji.” (Matej 5,9)

Iz svega gore navedenog se vidi da je Isusov nadimak „Sin Božiji” u prenesenom a ne u bukvalnom smislu.

b) Riječ „Otac”

Kršćani na osnovu citata u kojima se spominju riječi „Isusov Otac” vjeruju da je Bog njegov Otac, a on njegov Sin. Na osnovu ovakvog odnosa između njih dvojice, oni vjeruju da je Isus istinski Bog od istinskog Boga. Na ovu njihovu tvrdnju mi im odgovaramo: Riječ „Otac”, u istoj konstrukciji nije dodata samo uz Isusovo ime nego i uz imena drugih ljudi: „Vodit ću ih kraj potočnih voda, putem ravnim kojim neće posrnuti, jer ja sam otac Izraelu, Efrajim je moj prvenac.” (Jeremija 31,9)

Za Salomona je Bog rekao: „Ja ću njemu biti otac a on će meni biti sin: Ako učini što zlo, kaznit ću ga ljudskom šibom i udarcem kako ih zadaju sinovi ljudski.” (Samuel II 7,14)

Iz ranije spomenutih tekstova smo vidjeli da su poslanici kao i drugi ljudi nazvani sinovima Božijim, a Bog njihovim ocem. Obraćajući se svojim učenicima, Isus je više puta Boga nazvao svojim i njihovim ocem. Ove njegove riječi bilježe tekstovi evanđelja:

„Ulazim svome Ocu i vašem Ocu, svome Bogu i vašem Bogu.” (Ivan 20,17)

„Budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!” (Matej 5,48) 149

„Pazite da ne vršite svoje pravednosti pred ljudima da vas oni vide! Inače nećete imati plaće kod svog Oca nebeskoga.” (Matej 6,1)

Nazivanjem ovakvim imenima htjelo se reći da Bog prema svojim stvorenjima čini dobro kao što to čine roditelji svojoj djeci, čak i više. Ovo se odnosi kako na Isusa, tako i na druge ljude. Ponekad se riječi „Otac” i „Sin” upotrebljavaju u sasvim drugačijem značenju. Tako se npr. za đavola kaže da je „otac laži”, za Jevreje „sinovi Jeruzalema” i sl. (Pogledaj! Matej 8 i 3). Pored ovoga za žive ljude se koristi izraz: „Sinovi vremena”, a za stanovnike raja „sinovi Božiji” ili „sinovi Sudnjeg dana” (Luka 3,38)

c) Riječ „Bog”

Ovim imenom su, u prenesenom značenju, nazvani neki poslanici u kršćanskim svetim knjigama. Ovakav naziv im je dat zbog njihove bliskosti Bogu. Među njih ne spadaju samo poslanici, nego i drugi vjernici i dobri ljudi.

„Gospodin moj i Bog moj!- izjavi Toma” (Ivan 20,28)

„Bog ustaje u skupštini bogova, usred bogova sud održava … Vi ste bogovi i svi ste sinovi Višnjega! Ali ćete kao svi ljudi umrijeti.” (Psalmi 82,1, 6 i 7)

„Neka on mjesto tebe govori narodu. Tako, on će tebi biti mjesto usta, a ti ćeš njemu biti mjesto Boga.” (Izlazak 4,16)

„Vidi! Faraonu ću te nametnuti kao božanstvo; tvoj brat Aron bit će tvoj prorok.” (Izlazak 7,1)

Odgovarajući Jevrejima i ukazujući im na preneseno značenje riječi „bog” Isus je rekao Jevrejima: „Ne stoji li pisano u vašem Zakonu: ”Bogovi ste?” (Ivan 10,34-36)

Pošto je u kršćanskim knjigama za Isusa upotrijebljen naziv „Bog” oni to smatraju nepobitnim dokazom da on to, zaista, i jeste. Međutim, ova riječ ima potpuno drugačije značenje nego što to oni misle. Ovim imenom je nazvan i Mojsije: „Vidi! Faraonu ću te nametnuti kao božanstvo.” (Izlazak 7,1)

Za Arona je rečeno Mojsiju: „Neka on mjesto tebe govori narodu. Tako, on će tebi biti mjesto usta, a ti ćeš biti njemu mjesto Boga.” (Izlazak 4,16)

U navedenim primjerima Mojsijevo nazivanje ovim imenom je u značenju „Gospodar”, „Pretpostavljeni”. Tamo gdje se Isus naziva ovim imenom to ima isto značenje.

d) Riječ „Gospodar”

U Isusovo doba riječ „Gospodar” koristila se u značenju „Učitelj”. On lično je slušao i dozvolio da ga njegovi učenici zovu ovim imenom. Pogledaj (Matej 16,22-23, Ivan 1,38-39 i 13,14). Riječ „Gospodar” u značenju „Gospodin” upotrebljavali su i Grci u obraćanju svojim pretpostavljenim i uglednim ljudima.

Ovaj naziv se koristi i u Tori u značenju „Gospodin” i „Skrbnik”. Riječ „Gospodar” za čovjeka upotrebljava se i u Kur´anu. Jusuf, a.s., kaže: Gospodar moj me lijepo pazi. (Jusuf, 24.)

I mi danas u svakodnevnom životu kažemo: „gospodar porodice”, „gospodar kuće” itd., i ne pomišljajući da onoga koga nazivamo ovakvim imenom smatramo Bogom. Međutim, kršćani zbog toga što je Isus nazivan ovakvim imenom, vjeruju da je on Bog. Istina je sasvim drugačija, jer ovo ime ima drugačije značenje. U samim njihovim knjigama se kaže da je Isus dvojici učenika koji su ga pratili rekao: „Što vi tražite?” A oni mu odgovorili: „Rabbi (to znači: Učitelju) gdje boraviš?” (Ivan 1,38)

Matej navodi da je Petar rekao Isusu: „Nek ti Bog bude milostiv, Gospodine! Tebi se takvo što ne smije dogoditi!” On se okrenu Petru i reče: „Sotono, idi mi s očiju!” (Matej 16,22-23).

Kad se Isus ukazao Mariji iz Magdale ona mu je rekla: „Rabbuni (to znači: Učitelju!) odgovori ona hebrejski i okrenu se k njemu.” (Ivan 20,16)

Riječ „gospodar” upotrebljavala se i za rimskog imperatora, kao i za jevrejske kraljeve. Ovaj naziv koristio se i u paganskim vjerama za njihova božanstva. Kada su kasnije pagani na grčkom govornom području primili kršćanstvo, Isusa su nazivali istim imenom, budući da su ga ranije koristili za svoja božanstva i da im je bilo poznato. Na kraju krajeva, zašto da idemo tako daleko? Riječ „gospodar„ i danas se koristi pa se kaže: „gospodar kuće”, „gospodar porodice”, „gospodar situacije”, „gospodar rata” itd. u značenju „poglavar, starješina, vlasnik”. Evanđelje, kako smo ranije rekli, ovaj naziv za Isusa koristi u značenju „Učitelj”. Prema tome, kršćani iz ove riječi nemaju nikakva dokaza za svoju tvrdnju da je Isus Bog.

____________________________

 Pogledati ko se sve naziva sinovima Božijim!

– Adam (Luka 3,38)

– Izrael (Izlazak, 4,22)

– David (Psalmi 2,7 i 89,27)

– Salomon (Samuel II 7,14)

(Iz knjige „KRŠĆANSTVO, istina o kršćanstvu kroz historiju, vjerovanje, knjige i učenje. 146.-151. str.)

Knjigu možete preuzeti OVDJE