PITANJE:
Selam alejkum. Zanima me sljedece:
Osoba koja prije nije bila muslimanka, pa je presla na Islam, pa je ponovo pocinila sikr, da li se moze vratiti u islam?

ODGOVOR:
We ‘alejkumus-Selam.

Naravno da može. Allah prašta SVE GRIJEHE !
Štaviše, Allah voli one koji griješe ali se nakon toga kaju.
Zato su učenjaci spominjali “grijeh koji (počinioca) odvede u džennet”, a to je grijeh nakon kojeg se čovjek uistinu iskreno pokaje, pa mu Allah oprosti taj grijeh i još ga za to pokajanje nagradi džennetom!

Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, je rekao:
“Svaki Ademov sin (svaki čovjek) griješi, a najbolji od onih koji griješe su oni koji se kaju.” (hadith je hasen, a bilježi ga imam et-Tirmidhi u svom “Sunenu”, br. 2499)

Također je rekao:
“Tako mi Onoga u Čijoj Ruci je moja duša, kada vi ne biste griješili, Allah bi vas uklonio, a potom doveo ljude koji će griješiti, a onda Njega moliti da im oprosti.” (hadith bilježi Muslim u svom “Sahihu”, br. 2749)

NAPOMENA (ODAGNAVANJE MOGUĆE ZABUNE):
Nekoga može zbuniti tekst iz Allahove Knjige:
إِنَّ الَّذِينَ كَفَرُوا بَعْدَ إِيمَانِهِمْ ثُمَّ ازْدَادُوا كُفْرًا لَّن تُقْبَلَ تَوْبَتُهُمْ وَأُولَٰئِكَ هُمُ الضَّالُّونَ
“Zaista, oni koji uznevjeruju (učine kufr) nakon svog imana, a potom povećaju svoje nevjerstvo, njihovo pokajanje im neće biti primljeno i oni su od onih koji su zalutali.” (sura Alu ‘Imran, 90. ajet)
Ili ajet:
إِنَّ الَّذِينَ آمَنُوا ثُمَّ كَفَرُوا ثُمَّ آمَنُوا ثُمَّ كَفَرُوا ثُمَّ ازْدَادُوا كُفْرًا لَّمْ يَكُنِ اللَّهُ لِيَغْفِرَ لَهُمْ
“Zaista, oni koji povjeruju, a zatim uznevjeruju (učine kufr), pa opet povjeruju pa ponovo uznevjeruju (učine kufr), a potom povećaju (svoj) kufr, Allah im neće oprostiti.” (sura en-Nisa’, 137. ajet)

Naime, u spomenutim ajetima Allah NE kaže da neće oprostiti onome ko učini riddet (otpadništvo) pa se pokaje.
Ne, već u prvom ajetu Allah naglašava da neće oprostiti onima koji se vrate u nevjerstvo i povećaju ga, dakle ustrajavaju u tom svom riddetu (otpadništvu), koji pojačaju svoj kufr, pa iako požele da se pokaju (jer spominje neprihvatanje tewbe/pokajanja).
U drugom ajetu Allah tvrdi da neće oprostiti onima koji nakon vjerovanja počine kufr, pa se vrate u iman ali onda iznova učine kufr i ostanu u tom kufru i pojačaju to svoje nevjerstvo, dakle i ne kaju se i tako umru. Takvima Allah neće oprostiti.

Dakle, nijedan od ta dva ajeta ne govori o onome ko nakon svog prvobitnog kufra prihvati islam pa mu se desi da učini ili kaže ono što je širk ili kufr, a onda se kaje i želi da se vrati u islam. Takvome će Allah, ako je u tom pokajanju iskren, sigurno prihvatiti pokajanje, oprostiti mu i prihvatiti njegov islam.
A od uslova tewbe (pokajanja) jeste da se čovjek zaista kaje i žali zbog greške koju je počinio, da čvrsto odluči da se tom djelu ne vraća, da čini sve suprotno tome i da mrzi da bude vraćen u to stanje,…

Allah je rekao:
قُلْ يَا عِبَادِيَ الَّذِينَ أَسْرَفُوا عَلَىٰ أَنفُسِهِمْ لَا تَقْنَطُوا مِن رَّحْمَةِ اللَّهِ ۚ إِنَّ اللَّهَ يَغْفِرُ الذُّنُوبَ جَمِيعًا ۚ إِنَّهُ هُوَ الْغَفُورُ الرَّحِيمُ
“Reci: O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili (koji ste nepravdu sebi nanijeli), ne gubite nadu u Allahovu Milost! Allah sve grijehe prašta! On je uistinu Onaj Koji mnogo prašta i koji je Milostiv.” (sura ez-Zumer, 53. ajet)

A Allahova Milost i Oprost su toliko veliki da, iako od uslova pokajanja jeste i čvrsta rješenost ne vraćati se tom djelu, ako je rob zaista iskreno riješio ne ponavljati taj grijeh, pa i ako mu se nakon te iskrenosti i rješenosti i desi da ponovo učini taj isti grijeh (koji god da je grijeh u pitanju), Allah će mu ga opet oprostiti i opet prihvatiti njegovo pokajanje.
O ovome govori poznati hadith u kome stoji da Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, prenosi od Allahovog Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi we sellem, koji prenosi od svog Uzvišenog Gospodara da je rekao: ”Jedan rob je počinio grijeh, pa je rekao: ’Allahu, oprosti mi moj grijeh!’ Uzvišeni Allah je rekao: ’Moj rob je počinio grijeh, a zatim se sjetio da ima Gospodara Koji oprašta grijeh i kažnjava za njega.’ Čovjek je ponovo počinio grijeh i rekao: ’Gospodaru, oprosti mi moj grijeh!’, pa je Allah rekao: ’Moj rob je počinio grijeh, a zatim se sjetio da ima Gospodara Koji prašta grijeh i kažnjava za njega.’ Nakon toga, čovjek je opet počinio grijeh i rekao: ’Gospodaru, oprosti mi moj grijeh!’, pa je Allah rekao: ’Moj je rob počinio grijeh, zatim se sjetio da ima Gospodara Koji prašta grijeh i kažnjava za njega. Oprostio sam Svome robu, pa neka radi šta hoće!’” (hadith je muttefekun ‘alejhi, bilježe ga el-Buhari (br. 7507) i Muslim (br. 2758))
Učenjaci su rekli da riječi Uzvišenog: ”…pa neka radi šta hoće”, znače: ”sve dok čini tako, griješi i kaje se, Ja ću mu opraštati, jer pokajanje poništava sve počinjene grijehe.”

Dakle, koliko god se zahtijeva neponavljanje grijeha (nevraćanje njemu), od toga je preči iskren nijjet.
Jer neko može zažaliti što je učinio grijeh, ali ne odlučiti čvrsto da ga ne ponavlja, a nakon toga se desi da ga i ne ponovi, iako to nije čvrsto odlučio. Naime, možda nije njime iznova bio iskušan.
Od njega je kod Allaha bolji onaj ko u trenu pokajanja čvrsto odluči da se tom grijehu ne vraća, pa makar ga kasnije šejtan iznova i savladao i on ponovo učinio taj isti grijeh.

A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Ebu Ahmed.