PITANJE:

Es-Selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Brat za koga se trebam udati in sha Allah kaže da nije obaveza dijeliti pravedno noći među ženama, tj. ako ima više žena da nije obavezan da bude jednu noć kod jedne a drugu noć kod druge, već da je to njegovo prabo kod koje će doći.

Allah vas nagradio svakih hajrom.

ODGOVOR:

Uzvišeni Allah je dozvolio višeženstvo, ali ga je ograničio na četiri žene i uslovio ga pravednošću muža prema njima. 

Uzvišeni je objavio:

فَانكِحُوا مَا طَابَ لَكُم مِّنَ النِّسَاءِ مَثْنَىٰ وَثُلَاثَ وَرُبَاعَ ۖ فَإِنْ خِفْتُمْ أَلَّا تَعْدِلُوا فَوَاحِدَةً أَوْ مَا مَلَكَتْ أَيْمَانُكُمْ ۚ ذَٰلِكَ أَدْنَىٰ أَلَّا تَعُولُوا

“Ženite se onima (ženama) koje su vam dopuštene (po vašem izboru), sa po dvije, sa po tri i sa po četiri. A ako se bojite da nećete pravedni biti, onda jednom ili onim koje posjedujete. Tako ćete se najbolje sačuvati nepravde.” (sura en-Nisa’, 3. ajet)

Nema nikakve protivrječnosti između naredbe pravednosti iz spomenutog ajeta i značenja ajeta u kom Allah kaže da čovjek nije u stanju jednako postupati prema njima, kada je rekao:

وَلَن تَسْتَطِيعُوا أَن تَعْدِلُوا بَيْنَ النِّسَاءِ وَلَوْ حَرَصْتُمْ ۖ فَلَا تَمِيلُوا كُلَّ الْمَيْلِ فَتَذَرُوهَا كَالْمُعَلَّقَةِ

“Vi ne možete potpuno jednako postupati prema ženama svojim ma koliko to željeli, ali ne dopustite sebi takvu naklonost pa da jednu ostavite u neizvjesnosti.” (sura en-Nisa’, 129. ajet)

Tabi’in Muhammed ibn Sirin je rekao: “Pitao sam ‘Ubejdu o ovom ajetu, pa je rekao: ‘Misli se na ljubav i polni odnos’.”

Želi se reći da su to stvari koje su u srcu i umu i koje čovjek ne može kontrolisati, pa mu nije grijeh ako neku od svojih žena voli više nego drugu (ostale), ili ako sa nekom češće ili više ima polni odnos.

Ono što čovjek može učiniti i u čemu mora pravedan biti jeste provođenje vremena (dana i noći) sa svakom od njih, udijeljivanje i trošenje na njih, davanje poklona i sl., u čemu mora biti pravedan.

Ta obaveza pravednosti i prijetnja mužu koji u tim stvarima nije pravedan se vidi i u hadithu koji je Ebu Dawud zabilježio u svome “Sunenu” od Ebu Hurejre da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, rekao:

مَنْ كَانَتْ لَهُ امْرَأَتَانِ فَمَالَ إِلَى إِحْدَاهُمَا جَاءَ يَوْمَ الْقِيَامَةِ وَشِقُّهُ مَائِلٌ

“Onaj ko bude imao dvije žene, pa bude naginjao prema jednoj od njih dvije, doći će na Sudnji dan a jedna strana njegova (tj. njegovog tijela) biće nagnuta (kriva, deformisana)” (“Sunen Ebi Dawud”, br. 2133, hadith je sahih/vjerodostojan).

Dakle, musliman je dužan da pravedno i jednako dijeli svoje vrijeme (noći) provedeno sa svojim ženama. 

U zagradi sam stavio “noći” jer tako i učenjaci islama to definišu pa obično spominju podijelu noći među ženama, a ja ću se usuditi da od sebe kažem da za to postoje bar dva razloga:

Prvo: Spominju se noći a ne dani jer je primarni smisao braka polni odnos i time čuvanje od bluda, pa tako pravednom podjelom noći nijedna od žena ne biva uskraćena onoga što je suština braka.

Drugo: Spominju se noći a ne dani jer mnogi muškarci (muževi) danju rade, pa dan ne provedu ni sa jednom od svojih žena, već sa njima budu upravo noću.

Koliko se sam Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, trudio da bude pravedan prema svojim ženama govori nam i predaja koju bilježe Ebu Dawud, et-Tirmidhi, en-Nesa’i, Ibn Madže i Ahmed, od ‘A’iše, radijallahu ‘anha, da je rekla:

 كَانَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم يَقْسِمُ فَيَعْدِلُ وَيَقُولُ ‏ “‏ اللَّهُمَّ هَذَا قَسْمِي فِيمَا أَمْلِكُ فَلاَ تَلُمْنِي فِيمَا تَمْلِكُ وَلاَ أَمْلِكُ ‏”‏ ‏.‏ يَعْنِي الْقَلْبَ ‏

“Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, je dijelio (vrijeme) i pravedan bio, i govorio je: ‘Allahu, ovo je moja podjela onog što posjedujem, pa me nemoj koriti zbog onog što ti posjeduješ, a ne ja’.” 

Na ovo je Ebu Dawud rekao: “To znači, srce” (“Sunen Ebi Dawud”, br. 2134, hadith je hasen li gajrihi/pojačan i drugim predajama uzdigbut na stepen dobrog).

Dakle, Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, svakako da na srce nije mogao utjecati, a ono je svakako “između dva prsta Milostivog” (kako je došlo u sahih hadithu), ali je bio pravedan prema svojim ženama u svojim postupcima, podjeli vremena, hrane i potrepština, poklona i sl. među njima.

Dakle, što se tvoje situacije tiče, čovjek za kog se želiš udati a koji već ima jednu ženu, nema prava da sa prvom ženom provodi više vremena nego sa tobom, niti ima prava da sa njom provodi više noći nego sa tobom, niti ima prava da njoj kupuje više hrane, odjeće, poklona,… nego što kupuje tebi. 

Znači, tebi pripada koliko i njoj.

Napomena: 

Za ovo postoje dva izuzetka:

PRVO: Da se žena unaprijed, prije samog sklapanja braka, odrekne nekih od svojih prava. 

Recimo da žena želi da ostane živjeti sa svojom majkom u kući/stanu. U tom slučaju se ona može odreći svog prava na stan (da je muž useli u svoju kuću ili da joj plaća stanarinu). 

Ili da žena ima svoje razloge zbog kojih želi da joj muž dolazi samo jedne ili dvije noći nedjeljno, pa se tako odrekne onog ostatka noći koji joj šeri’atom pripada (pa će muž kod nje biti samo 4 ili 8 noći mjesečno umjesto da bude 15).

DRUGO: Da situacija oteža ili sasvim onemogući jednaku raspodjelu vremena (noći). 

Recimo da muž živi i  radi u Sarajevu a oženi drugu ženu koja je u Mostaru i ona zahtijeva i uslovljava da ostane u Mostaru. Ako on na to pristane, u startu joj je dužan obezbijediti stan u Mostaru (plaćati stanarinu) ali postane neizvodljivo da on jednu noć bude u Sarajevu, a drugu u Mostaru. Tada će pokušati da jednu nedjelju dana bude u Sarajevu, a drugu u Mostaru.

Međutim, on je tako dužan postupati ako mu poslovne obaveze i finansijske prilike to dozvoljavaju, tj. ako ima dobru ušteđevinu ili ako prima visoku penziju, invalidninu, socijalu ili bilo šta slično što ne zahtijeva da radi (recimo, prima visoku kiriju za neki stan ili lokal koji je nekome iznajmio). 

Međutim, ako on radi i to u samo jednom od ta dva grada (recimo, Sarajevu), on prosto neće biti u mogućnosti da, nakon nedjelje koju je boravio u Sarajevu i radio, sljedeću nedjelju boravi u Mostaru a ne radi (ili će izgubiti posao ili će ga zadržati, recimo da sam sebe upošljava, da je zanatlija, majstor, ali će tako gubiti priliku da zaradi i otežaće egzistenciju i sebi i objema ženama). 

Tada se žena koja je u Mostaru mora zadovoljiti da on bude u Sarajevu (i radi), recimo, pet dana i noći, a da kod nje dolazi vikendom i bude samo dva dana i noći. 

Dakle, tada je situacija učinila da raspodjela ne bude podjednaka i samo zato to neće biti nepravedno. 

Ili je muž, recimo, taksista koji svakodnevno vozi od Sarajeva do Mostara. Ako se nakon dolaska u Mostar tu treba zadržati pet-šest sati, druga žena bi se morala zadovoljiti da sa njom provodi samo te sate, sve dok se on trudi da je dovede u Sarajevo ili da poveća to vrijeme koje provodi sa njom. Tada on, inša’Allah, ne bi bio griješan što ne provodi podjednako vremena sa obje žene, samo jer situacija tako zahtijeva i onemogućava ga u tome da to potpuno “ujednači”.

Međutim, ako žive u istom gradu (a to bi trebao biti imperativ), muž ne bi smio uskraćivati jednoj ženi ništa od njenih prava, šta god to bio razlog, da li da bi udovoljio sebi (jer on želi više vremena provoditi sa jednom negoli sa drugom) ili da bi udovoljio jednoj od žena (možda prvoj, da bi je tim obećanjem odobrovoljio da mu “dozvoli” da oženi drugu).

A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Ebu Ahmed.