PITANJE:
Es Selamu Alejkum ve rahmetullah.
Koji je propis pricanja dok neko klanja namaz?

ODGOVOR:
We ‘alejkumus-Selam we rahmetullahi we berekatuh.

Taj postupak može biti mekruh (pokuđen), a nekada i haram (zabranjen), zavisno od toga koliko glasno čovjek priča, koliko je (ne)važno to što govori, koliko je blizu klanjača i koliko ga time uistinu ometa.

Nema sumnje da je opravdaniji onaj ko kaže nešto što je uistinu važno i neodložno (dozove nekoga u mesdžidu da hitno izađe), pa još to ne poviče previše glasno, a bude kratko (pozove ga i izađe), nego što je opravdan onaj ko iz dokolice priča i prepričava nešto što je doživio (nebitna dunjalučka tema), i to govori dugo i glasno u neposrednoj blizini onoga koji klanja i koji se zbog njegovog govora ne može usredsrediti na namaz.

Učenjaci fikha su pisali o ovome. U jednoj od knjiga hanefijskog fikha sam pročitao (u kontekstu osude dhikra naglas, koji rade upravo lažne hanefije) da je pokuđeno podizati glas prilikom dhikra nakon namaza i time ometati onoga koji klanja, dhikri (uči Kur’an) ili spava.

Pa ako je pokuđeno dhikrom ometati spavača u džamiji, još je pokuđenije ili zabranjeno dokonim govorom ometati klanjača.

A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Ebu Ahmed.