Šejh AbdurRahman b. Hasan, rahimehullahu te’ala, kaže: Naš šejh (Muhammed bin AbdulVehhab), rahimehullahu te’ala, imam islamske da’ve, daija u monoteističku vjeru, kaže: “Osnova i temelj islama su dvije stvari: 

1. Naredba ibadeta samo Allahu, podsticanje na to, ljubav u Njegovo ime, proglašavanjem nevjernika ko to zapostavi, i 

2. Zabrana činjenja širka Allahu u ibadetu Njemu. Strogost po tom pitanju, neprijateljstvo radi toga i proglašavanje nevjernikom onoga ko to učini.”
(Medžmuatu resail vel mesail Nedždijje, 4/289)

Takođe, rahimehullah, je rekao: Učenjaci, prethodnici a i kasniji, od ashaba, tabiina, imama i svih pripadnika ehlu sunneta su se složili da čovjek neće postati muslimanom dok se ne riješi velikog širka, dok se od njeg ne odrekne i onoga ko ga počini. Zatim da ih mrzi i da se prema njima odnosi neprijateljski shodno sposobnosti i mogućnosti. Te iskrenost u svim djelima bude samo Allahu. (Ed-Dureru senijje 11/545)

Šejh Muhammed b. AbdulVehhab, rahimehullahu te’ala, kaže: Neće valjati vjera kod jednog čovjeka, makar ispoljio tevhid Allahu i ostavio širk, sve dok ne bude iskazao svoje neprijateljstvo mušricima, zatim ispoljavanje tog neprijateljstva i mržnje. (Ed-Dureru senijje 8/338)

Šejh Abdullah b. Muhammed b. AbdulVehhab, Allah da im se obadvojici smiluje, kaže: Imam Ibnul-Kajjim, rahimehullah, kaže: Neće se spasiti od širka i to ovog velikog širka osim onaj ko bude očisti svoj tevhid prema Allahu. I ko se približi Allahu mržnjom protiv mušrika.

Pogledaj, Allah ti se smilovao, u imamove riječi shvatit ćeš da islam neće biti valjan osim sa neprijateljstvom prema mušricima. A ako to čovjek ne učini on je od njih makar ne činio njihova djela. Allah najbolje zna. (Akidetu muvehidin, Risaletu kelimat nafia fil mukefiratil vakia str. 234.)

Šejh AbdurRahman b. Hasan, Allah da im se obadvojici smiluje, kaže: Što se tiče Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi u hadisu: Nevjerovanje u sve ono što se obožava mimo Allaha. Predstavlja veličanstven uslov, a izgovor La ilahe illAllah neće biti validan sve dok ne bude ovo postojalo. A ako se ovo ne nađe onda onaj ko izgovori la ilahe illAllah, neće zaštiti time svoju krv i imetak. Zato što je ovo značenje la ilahe illAllah, tako da mu riječi neće koristiti osim ako ne dođe sa značenjem na koje su ukazale od ostavljanja širka, odricanja od njeg i onoga ko ga počini.
Ako negira svaki vid ibadeta onome ko se obožava mimo Allaha, odrekne ga se i neprijateljski se ponese prema njegovom počiniocu, postat će musliman čija su krv i imetak zaštićeni. To je značenje riječi Uzvišenog:

“Onaj ko ne vjeruje u Taguta, a vjeruje u Allaha, drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti! A Allah sve čuje i zna!” (prevod značenja sure El-Bekare, 256)
(Medžmuatu resail vel mesail Nedždijje)

Šejh Husein i šejh Abdullah, sinovi od šejha Muhammeda, Allah da im se smiluje, u toku odgovora, kažu: 
Jedanaesto pitanje: Čovjek uđe u ovu vjeru i zavoli je. Ali se ne odnosi prema mušricima neprijateljski. Ali da se neprijateljski ponese ali ne smatra ih kafirima. I kaže: ja sam musliman i nemogu proglasiti nevjernicima pripadnike la ilahe illAllah. Makar i ne znali njegovo značenje. I čovjek koji uđe u ovu vjeru i zavoli je. Ali kaže: ja se neću suprostavljati kupolama nad kaburovima. Ja znam da ne koriste niti štete, ali im se neću suprostavljati. 

Odgovor: Čovjek neće biti muslimanom osim ako ne spozna tevhid i sprovede ga kao svoju vjeru i dok ne bude djelovao po onom što naređuje. I dok ne povjeruje u ono sa o čemu je obavijestio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Dok mu se ne pokori u onome što je zabranio i naredio, i dok ne povjeruje u ono sa čime je došao. Onaj ko kaže: ja se ne odnosim neprijateljski prema mušricima, ili se odnosim tako ali ih ne smatram nevjernicima. Ili kaže: ja se ne suprostavljam pripadnicima la ilahe illAllah. Makar oni počinili kufr, širk i usprotivili se Allahovoj vjeri. Ili da kaže: ja se neću suprostavljati kupolama nad kaburovima. On nije musliman nego je od onih za koje je Allah, Subhanehu ve Te’ala, rekao:

“Oni koji u Allaha i poslanike Njegove ne vjeruju i žele između Allaha i poslanika Njegovih u vjerovanju napraviti razliku te govore: “U neke vjerujemo, a u neke ne vjerujemo”, i žele između toga dvoga iznaći put neki, oni su zbilja pravi nevjernici.“ (prevod značenja sure En-Nisa, 150 – 151)

(Ed-Dureru senijje 10/139-140) i Medžmuatu resail vel mesail Nedždijje, 1/38).