PITANJE:
Da lI je dozvoljeno klanjati ili neki drugi ibadet izvrsiti u prostorije gde se pije i toci alkohol ili se kocka, ako toga svega nema u tome momentu ili ako ta prostorija se iznajmi od neke kafane, kladionice i slicno za Bajram namaz?
ODGOVOR:
Iako to nije haram, to treba izbjegavati sve dok se može naći bolje mjesto.
PRVO:
Propis klanjanja Bajram-namaza je ispod propisa obaveznosti klanjanja dnevnih namaza i posebno džume-namaza.
Skupina od tri i više muslimana bi morala klanjati namaze u džematu a posebno imati organizovano klanjanje džume-namaza.
Nije ispravno zanemarivati tu obavezu (ne klanjati džume mjesecima i godinama), a onda se tek povodom Bajram-namaza sjetiti obaveznosti okupljanja radi ‘ibadeta.
DRUGO:
Ako je već džemat riječio organizovati klanjanje Bajram-namaza, najbolje mjesto za njegovo klanjanje je musalla, čak i za džemate koji imaju svoj mesdžid.
Dakle, džemat koji nema mesdžida i ne zna gdje organizovati klanjanje Bajram-namaza bi se najprije trebao organizovati i održati Bajram-namaz i khutbu na musalli (na otvorenom prostoru), a mislim da se takvo mjesto uvijek može naći, i pored načina života na Zapadu. Time ne mislim na gradske trgove i parkove, već ponajprije na zemljište (imanje) nekog od muwehhida, a u nepostojanju toga, mislim na prirodu, šumarke i planine izvan grada, na mjesta koja musliman može i umije pronaći kad treba otići na izlet ili piknik sa braćom ili porodicom, gdje će moći da se okupe i izvrše ovaj ‘ibadet, posebno sada kada Bajrami i dalje “padaju” u proljećno vrijeme, a da opet to protekne, inša’Allah, bezbjedno i neupadljivo. Imajući u vidu mali broj članova džemata u dijaspori (kao, uopstalom, i u većini Bosne i Sandžaka) mislim da to ne bi privuklo pažnju ni građana a kamoli vlasti.
TREĆE: Ako ni ta opcija (klanjanja na musalli) nije moguća i ako se preostaje samo opcija klanjanja Bajrama unutar neke prostorije koja bi se iznajmila samo za taj dan, te ako to zaista nikako nije moguće uraditi u kući nekog brata (zbog nedovoljnosti prostora) i ako se ne može iznajmiti prostor koji se inače koristi kao neku halal aktivnost ili trgovinu, onda nema smetnje da se to organizuje i u prostoriji koja se inače koristi kao kladionica, kockarnica, restoran i sl., nakon što se oz te prostorije prethodno uklone zabranjene stvari.
Dokaz za dozvoljenost toga i za validnost ‘ibadeta u takvom prostoru su riječi imama el-Bukharija koji je u svom “Sahihu” jedno poglavlje nazvao “Namaz u crkvi”. Iako u naslovlju poglavlja nije upotrebljen doslovno pojam “el-keniseh” (crkva) već “el-bi’ah” (ćelija, samostan), cilja se na propis obavljanja namaza u kršćanskom mjestu činjenja ‘ibadeta.
Ispod naslova tog poglavlja imam el-Bukhari je zapisao dvije predaje. Kako tim predajama ispod naslova ne daje sened ni broj (nalaze se prije haditha br. 434), one su plod njegovog ogromnog poznavanja prakse ashaba.
On tako piše da je ‘Umer ibnul-Khattab rekao: “”Mi ne ulazimo u vaše crkve (ovdje je upotrebljeno upravo el-keniseh, crkva) zbog kipova i slika koje su u njima”. Dakle, ‘Umer i ashabi bi ulazili u crkve da nije tih kipova i slika.
Ako bi neko rekao da to samo znači da bi ashabi (u slučaju da u crkvama ne bi bilo kipova ni slika ) tamo samo ulazili, a ne mora značiti da bi klanjali, trebali bismo misliti da je štetnije tamo ulaziti (tek tako) nego tamo klanjati namaz (kad već ne bi imalo kipova i slika).
To dokazuju i el-Bukharijeve riječi odmah nakon spomenute ‘Umerove izjave, a to je da el-Bukhari kaže: “A Ibn ‘Abbas je praktikovao klanjati u el-bi’ati (kršćanskom mjestu ‘ibadeta), osim one u kojoj su bili kipovi.”
Iz ovoga su kasniji učenjaci izvlačili propis dozvole klanjanja džume-namaza u crkvi ako se uklone kipovi i slike. Jer ako je Ibn ‘Abbas klanjao u crkvi svoj (pojedinačni) namaz, još je preče da je dozvoljeno okupiti se i privremeno crkvu sasvim pretvoriti u mesdžid okupljanjem, govorom, namazom, skupom i mnoštvom.
A još preče razumijevanje (el-mefhum el-muwafaqah) od toga (od klanjanja džume u crkvi) jeste dozvoljenost klanjanja džume u prostoru u kome se inače i ne čini širk (kao što se čini u crkvi), već se čini grijeh (kockarnice, restorani i sl.).
Ali sve rečeno o dozvoli i legitimnosti takvog namaza se odnosi na stanje nemanja načina ni prilike da se ta džuma obavi na nekoj boljoj i za to priličnoj lokaciji (musalla, kuća i sl.).
A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Ebu Ahmed.