PITANJE:
Es Selamu ‘alejkum we rahmetullahi we berekatuh.
Je li stav da je haram klanjati jaciju poslije ponoci ispravan? Ako sam ja recimo, pogresno izracunao vrijeme ponoci, i tek poslije saznao da sam zakasnio sa namazom sat vremena, da li sam ja ovime izasao iz islama ili sam opravdan?
DzezakAllahu khajren.

ODGOVOR:
We ‘alejkumus-Selam we rahmetullahi we berekatuh.

Po pitanju vremena jacije namaza su kod učenjaka medhheba poznata tri mišljenja.
Nakon što su saglasni po pitanju vremena početka jacije namaza, tj. da ono počinje nestankom Sunčevog crvenila na zapadu, razišli su se po pitanju kraja (prestanka trajanja) jacijskog vremena na tri stava.
Prvo mišljenje je da je to trećina noći, drugo da je to polovina noći, a treće da jacija ipak traje do pred sam sabah (do pojave prave zore).

Međutim, pošto su argumenti kojima se dokazuje svako mišljenje dobri, biće da je najispravniji stav one skupine učenjaka koja je pokušala usaglasiti, pomiriti dva od ovih stavova, da se nevalidnim ne bi proglasio nijedan od ta dva stava niti argumenti na koje se oslanjaju, a to je stav učenjaka koji su rekli da je pravo, osnovno i odabrano jacijsko vrijeme do pola noći, ali da se u nuždi može klanjati i sve do nastupa prave zore.
Čak i hanefijski pravnici, iako tvrde da je vrijeme jacije do sabaha, kažu da je ipak bolje i vrijednije klanjati je prije polovine noći.

Znači:

1) Klanjati jaciju u džematu, ako se ikako može. Iako je vrijednije i bolje klanjati nakon prve trećine ili pred polovinu noći, ako džemat klanja u vrijeme samog nastupa jacije, klanjati u džematu.
Dakle, iako je vrijednije jaciju klanjati dosta kasnije, recimo sada zimi u 23h, ako je muslimani u džematu klanjaju u 18h, bolje je klanjati u džematu u mesdžidu (džamiji) tada, rano sa ostalim muslimanima, negoli klanjati kući sam ili sa nekim od ukućana u to kasnije, vrijednije vrijeme.
Zašto je bolje ranije u džematu? Zato što je nagrada za obavljenu jaciju-namaz jednaka pola noći činjenje ‘ibadeta i mnogo je vrijednija nego klanjanje kući makar i kasnije. Dakle, u džematu u mesdžidu makar i ranije.
A najbolje je opcija ako bi džemat bio svjestan prednosti i nagrade za odlaganje jacije pa da se na nivou džemata dogovori i odluči da se jacija klanja kasnije, pa da tako klanjači imaju obje nagrade: i onu veću (nagradu za klanjanje jacije u džematu u mesdžidu), a i ovu manju (nagradu za odgađanje jacije, tj. za njeno klanjanje kasnije, nakon tećine ili pred polovinu noći).

2) Napominjem da polovina noći nije nužno 00:00h, već se dijeli vrijeme od nastupa noći (koja nastupa akšamom, a ne jacijom, po idžma’u) do njenog kraja. Ta polovina je nekada, recimo 01:00h, a ne tzv. “ponoć”, tj. 00:00h.

3) Ako već nisi klanjao sve do pola noći i nakon nje (recimo, već je 01:30h), to uopšte ne znači da si propustio jaciju namaz, već po jednima njeno vrijeme i dalje traje, a po drugima si propustio odabrano vrijeme ali si i dalje u njenom vremenu, pa sve i da je mekruh tada je klanjati. Ali, nisi od onih koji su propustili namaz.

4) Sve i da je vrijeme jacije namaza zaista istjeklo polovinom noći (a nije), a tvoja krivica za njeno neklanjanje u njenom vremenu (prije pola noći) se svodi na pogrešan proračun (jer si mislio da je pola noći u 01:00h, a kasnije shvatio da je to ipak bilo 00:00h), ti ne bi bio u kategoriji ostavljača namaza, jer je to samo onaj koji ga svjesno ne htjedne klanjati.
Onaj koji tako pogrešno proračuna je kao i onaj koji jede i nakon nastupa zore; pa zar je on kao i onaj koji nije ni htio postiti taj dan?

Dakle, uvijek se truditi otklanjati jaciju prije pola noći, ali ako se već ušlo u drugu polovinu, svakako da se ne treba smatrati da je jacija prošla, već klanjati tada.

Tvoje klanjanje jacije namaza sahat vremena nakon pola noći je ili dozvoljeno (po stavu onih koji tvrde da jacija traje do sabaha), ili je mekruh (po stavu onih koji tvrde da ti je proteklo odabrano vrijeme, ali jacijsko vrijeme ipak još traje).
A sve i da je haram, to nije ostavljanje namaza, ono koje izvodi iz vjere, nikako.

A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Ebu Ahmed.