Rekao je šejh Muhammed bin ‘AbdulWehhāb:
”Znaj da je deset stvari koje nište islām:
1. Širk u ‘ibādetu Allāhu, dželle we ‘alā.
Uzvišeni je rekao:
إِنَّ اللّهَ لاَ يَغْفِرُ أَن يُشْرَكَ بِهِ وَيَغْفِرُ مَا دُونَ ذَلِكَ لِمَن يَشَاء
”Allāh neće oprostiti da Mu se neko pridružuje, a oprostiće ono što je manje od toga kome On hoće.” [1]
إِنَّهُ مَن يُشْرِكْ بِاللّهِ فَقَدْ حَرَّمَ اللّهُ عَلَيهِ الْجَنَّةَ وَمَأْوَاهُ النَّارُ وَمَا لِلظَّالِمِينَ مِنْ أَنصَارٍ
”Ko god Allāhu nešto pridruži – Allāh će mu zabraniti džennet i boravište će mu biti vatra, a dhulumćarima neće biti pomagača.” [2]
U njega spada klanje nekom drugom mimo Allāha, poput klanja džinnima i kaburovima.
2. Ko učini između sebe i Allāha posrednike, kojima se moli i od kojih traži šefā’at i na koje se oslanja. Takav je nevjernik po idžmā’u.
3. Ko ne tekfīri mušrike, sumnja u njihovo nevjerstvo ili smatra ispravnim njihov put.
4. Ko vjeruje da je uputa nekog drugog mimo Vjerovjesnika, sallallāhu ‘alejhi we sellem, potpunija od njegove, ili da je sūd nekog drugog bolji (ljepši) od njegovog sūda, poput onih koji daju prednost sūdu tāgūta nad njegovim sudom. Takav je kāfir.
5. Ko zamrzi nešto od onoga sa čime je došao Allāhov Poslanik, sallallāhu ‘alejhi we sellem. Takav je nevjernik, pa makar i obavljao to što mrzi.
6. Ko se izruguje nečemu od dīna Allāhovog Poslanika ili nagradom ili kaznom – nevjernik je. Dokaz za to su riječi Uzvišenog:
قُلْ أَبِاللّهِ وَآيَاتِهِ وَرَسُولِهِ كُنتُمْ تَسْتَهْزِؤُونَ لاَ تَعْتَذِرُواْ قَدْ كَفَرْتُم بَعْدَ إِيمَانِكُمْ
”Reci: ‘Zar ste se Allāhu, Njegovim ājetima i Njegovom Poslaniku rugali!? Ne pravdajte se, zanevjerovali ste nakon vašeg īmāna.’ ” [3]
7. Sihr, od kojeg je ‘sarf’ i ‘atf’. Pa, ko god da ga uradi, ili je njime zadovoljan – postaje nevjernikom. Dokaz za to su riječi Uzvišenog:
وَمَا يُعَلِّمَانِ مِنْ أَحَدٍ حَتَّى يَقُولاَ إِنَّمَا نَحْنُ فِتْنَةٌ فَلاَ تَكْفُرْ
”Oni (dvojica) nisu nikoga podučavali, dok ne bi rekli: ‘Mi smo samo kušnja, pa nemoj nevjerovati…’ ” [4]
8. Podupiranje i pomaganje mušrika protiv muslimana. Dokaz su riječi Uzvišenog:
وَمَن يَتَوَلَّهُم مِّنكُمْ فَإِنَّهُ مِنْهُمْ إِنَّ اللّهَ لاَ يَهْدِي الْقَوْمَ الظَّالِمِينَ
”Ko ih od vas za prijatelje uzme, pa on je sigurno od njih. A Allāh neće uputiti dhulumćarski narod.” [5]
9. Ko vjeruje da je nekim osobama dozvoljeno da izađu iz šerī’ata Muhammeda, sallallāhu ‘alejhi we sellem, kao što je Hidru bilo dozvoljeno da uzađe iz šerī’ata Musā’a, ‘alejhis-selām – kāfir je.
10. Okretanje od Allāhovog dīna; ne podučavanje njemu, niti rad po njemu. Dokaz za to su riječi Uzvišenog:
وَمَنْ أَظْلَمُ مِمَّن ذُكِّرَ بِآيَاتِ رَبِّهِ ثُمَّ أَعْرَضَ عَنْهَا إِنَّا مِنَ الْمُجْرِمِينَ مُنتَقِمُونَ
”Ko je nepravedniji od onoga koji je opomenut ājetima Gospodara svoga, a zatim se okrene od njih? Mi ćemo se sigurno osvetiti zlikovcima.” [6]
[1] sūra en-Nisā’, 116. ājet
[2] sūra el-Mā’ide, 72. ājet
[3] sūra et-Tewbe, 65 i 66. ājet
[4] sūra el-Beqare, 102. ājet
[5] sūra el-Mā’ide, 51. ājet
[6] sūra es-Sedžde, 22. ājet