PITANJE:
Es-selamu ‘alejke akhi, imam pitanje, jedna sestra želi otputovati iz mesta gde živi i gde je udata – u mesto svog rođenja, pa nije sasvim sigurna je li putnica kad stigne u to mesto ili nije, i da li da spaja i krati namaze ili ne, pošto je rođena tu, iako bi trebalo da je putnica zbog udaljenosti dvaju mesta.

ODGOVOR:
We ‘alejkumus-Selam we rahmetullah.

Kao što je poznato, učenjaci se razilaze po pitanju uslova da bi se neko smatrao musafirom (putnikom) i da bi se na njega odnosile (njega se ticale) olakšice koje važe za putnika.

Razilaženje postoji i po pitanju udaljenosti mjesta u koje se putuje, kao i po pitanju trajanju puta i boravka u mjestu u koje se putuje.

Što se tiče udaljenosti mjesta u koje se putuje, postoje stavovi da ta udaljenost mora biti 80-ak i slično kilometara, ali i stav da se uzima mišljenje iz ‘urfa (tradicije) naroda tog područja, pa ako narod i odlazak u mjesto udaljeno 50 km smatra putem, čovjek će se smatrati putnikom i imati prava na sve olakšice koje se tiču putnika.

Što se tiče trajanja puta i boravka u mjestu u koje se putuje, neki su mišljenja da je čovjek putnik samo ako namjerava u tom mjestu boraviti manje od tri ili četiri dana, pa sve do mišljenja da je putnik sve i ako tamo namjerava ostati i oko dvije nedjelje. Postoji i čudno mišljenje da se čovjek može smatrati putnikom sve dok tamo boravi, pa makar to bilo i mjesecima, mada će biti da je taj stav posljedica pogrešnog shvatanja postupka ‘Abdullaha ibn ‘Umera koji je u Azerbejdžanu boravio šest mjeseci i kratio namaz na dva reka’ta (dakle, sebe smatrao putnikom i koristio ovu olakšicu).

Objašnjenje greške tog mišljenja:
El-Bejheqi je prenio senedom od Nafi’ja da je Ibn ‘Umer, radijallahu ‘anhuma, rekao: “Bili smo blokirani snijegom dok smo bili u Azerbejdžanu u vojnoj kampanji, i klanjali smo dva reka’ta.”
Također, el-Ethrem je prenio da je Nafi’ rekao: “Ibn ‘Umer, radijallahu ‘anhuma, je boravio u Azerbejdžanu šest mjeseci, klanjajući namaz dva reka’ta, a snijeg ga je spriječavao da uđe u Azerbejdžan.”
Ibn Hadžer, ez-Zejla’i i el-Albani su ovu predaju ocijenili vjerodostojnom.
Ibn ‘Umer, radijallahu ‘anhuma, je kratio namaz sve to vrijeme (šest mjeseci) jer nije prethodno namjeravao da sve to vrijeme boravi tamo, već je čekao i očekivao da se snijeg otopi, što je bilo uzrok koji ga je spriječavao da uđe u grad.
Ova predaja je podržana predajom od ‘Abdur-Rezzaqa, rahimehullah, da je Nafi’ rekao: “Ibn ‘Umer, radijallahu ‘anhuma, je boravio u Azerbejdžanu šest mjeseci krateći namaz” i da je rekao: “I rekao je (Ibn ‘Umer): “Da sam odlučio da boravim (ostanem), klanjao bih namaz u potpunosti.”
Ovo pojašnjava i dokazuje da je Ibn ‘Umer, radijallahu ‘anhuma, svakoga dana očekivao otapanje snijega.

Dakle, ako ta sestra putuje u mjesto koje je udaljeno dovoljno da se na putu smatra putnicom (kako si i rekao), i ako u tom mjestu namjerava boraviti manje od 3-4-5-7 dana (shodno mišljenju koje osoba odabere), ona se smatra putnicom i ima pravo kratiti namaz (sa četiri na dva reka’ta), spajati namaze (podne sa ikindijom, a akšam sa jacijom), duže koristiti mesh po čarapama ili obući (tri dana i tri noći) i ne postiti dan Ramadana. Ako namjerava ostati tamo duže od toga, smatraće se mukimom (onom ko boravi u svom mjestu, ko nije putnik).

Na ovaj propis nimalo ne utiče to da li osoba ide u mjesto rođenja ili slično tome.
Recimo da čovjek iz Sandžaka otputuje u Sarajevo, udaljenost je nekih 350 km, a još on ode sa namjerom da tamo ostane samo dva dana. Sve i ako se on rodio u Sarajevu, sve i ako ide u kuću svojih roditelja, sve i ako ide u svoj, prazan stan koji tamo ima, on se tamo treba smatra putnikom. Od prethodno spomenutih olakšica koje se tiču putnika, on MORA namaz klanjati skraćeno (dva umjesto četiri reka’ta), a ostale tri olakšice MOŽE koristiti ako hoće (spajati namaze, duže potirati po mestvama, ne postiti dan Ramadana). Uglavnom, on je putnik jer je otputovao na udaljenost od 350 km sa namjerom boravka vrlo kratko (dva dana) i neće ga mukimom učiniti to što je u svom zavičaju, u svom stanu ili stanu svojih roditelja.

Neko pokušava da logikom zaključi da je takav tamo “na svome” i da ne može biti musafir, međutim na ovaj propis nimalo ne utiče logika, pa je on tamo (na toj udaljenosti i sa namjerom tako kratkog boravka), ma koliko tamo imao “sve pod rukom”, luksuzno kupatilo, nekoliko spavaćih soba, ni bilo kakvu komociju.
Također, on je tamo musafir zbog udaljenosti od 350 km, bilo da tu distancu prepješači ili pređe jašući, vozeći bicikl ili auto. “Logičari” će reći da ako tamo odleti avionom ne može biti putnik jer je letio samo 35 min. Međutim, tako bi ispalo da na cijeloj Zemlji rijetko da ima mjesta na kom je čovjek musafir ako leti avionom, jer čak i do Kine treba samo par sati leta.
Međutim, propis nije vezan za način ni vremensku dužinu putovanja, već je (propis) vezan za samo dvije stvari:
1) udaljenost,
2) namjeravanu dužinu ostanka.

A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Ebu Ahmed.