PITANJE:
EsSelamu alejkum. Imam pitanje: Da li u odricanje musrika spada i da ne smemo povrsno da se druzimo sa njima. Na primer sa komsijama da muhabetimo sa vremena na vreme ili eto desi se u cajdzinici pridruzi ti se neko sjedne stobom ili mahalske druzbe ili zbog dunjaluckih interesa i td. I td. Ili se, sa druge strane, odricanje tice vjere, tj. teuhida i shirka. Da pojednostavim pitanje, da li se cini kufr sa gorenavedenim stvarima kao sto su: druzenje ali ne bliskost nego iz tih razloga koje nabrojah. ? Molim te pojasni mi jer nije mi bas jasno dokle mi je granica prakticnog odricanja.
ODGOVOR:
We ‘alejkumus-Selam.
Svakako da se onim što si spomenuo ne čini kufr.
Allah nam je naredio odricanje od mušrika i onoga što oni čine, tj. njihovog širka, tradicije, postupaka, da nikako nismo dio toga, da se od toga udaljimo i da to obznanimo koliko smo u mogućnosti.
Također, Allah nam je zabranio da za ewlija’ (prisne prijatelje) uzimamo nevjernike, dakle da ih volimo, da se njima povjeravamo, da se na njih previše oslanjamo, a i to opet zavisi od toga da li i koliko čovjek u blizini uopšte ima vjernika. Tako će grijeh onoga ko živi u mjestu gdje ima dosta muwehhida, a on ipak često ispija kahve sa nevjernicima, biti veći od grijeha onoga koji sa njima češće komunicira jer živi u mjestu gdje nema nijednog muwehhida, ali niko od njih neće postati kafir prostim trgovanjem sa nevjernicima, razgovorom sa njima, sjedenjem sa njima zbog posla, komšijskog odnosa, rodbinskih veza i sl.
Dakle, NE prijateljevati sa njima u smislu prećutkivanja njihovog nevjerstva, ne sjediti sa njima dok ismijavaju Allahove ajete i islamske propise, ne povjeravati im se previše, ne prihvatati ne samo njihovo vjerovanje, već ni njihov način razmišljanja o životu, njihov način radovanja ni tugovanja (jer se u nevjernik u radosti oholi, a u nevolji očajava),…, a prosti međuljudski odnos, kontakt, razgovor i slično ne samo da nije kufr, već sam po sebi nije ni grijeh.
A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Ebu Ahmed.