PITANJE:
Esselamu alejkum, akhi. Išao sam u dzamiju klanjao u dzematu, ali sada Elhamdulillah znam zasto ne idem.
Pa pitam sebe i tebe kako mogu sa njima u davet biti ako prekinem kontakt, ako ne idem? A kako i meni je bilo teško to je i njima teško da odmah shvate. Barakallahu fiikum na savjet.

ODGOVOR:
We ‘alejkumus-Selam we rahmetullah.

Akhi, dvije se stvari moraju razdvojiti: Jedno je ‘ibadet za mušricima, a drugo je da’wa (pozivanje njih).

Pa ma koliko potreba za pozivanje bila velika i važna, te ma koliko čovjek želio da bude mudar, blag i taktičan, čovjek ne smije klanjati za imamom mušrikom niti biti dio tog džema’ata.
Dakle, pošto namaz za imamom mušrikom nije validan (priznat), čovjek ne smije klanjati za njim. U tom stanju se čovjek mora truditi da nađe načina i uslova da im nastaviti činiti da’wu (poziva ih).
Musliman prosto ne smije da zbog bliskosti sa njima zbog pozivanja njih, klanja namaz za imamom mušrikom i tako upropaštava svoj ‘ibadet.

A sve i ako misliš da ih je jedino moguće pozivati ostaneš u tom džema’atu, može se desiti da kada im ispoljiš vjerovanje i obznaniš njihove greške i pozoveš ih u odbacivanje onoga na čemu su, da ti neko prigovori kako onda ti sve vrijeme njima glumiš brata u vjeri, kako da klanjaš sa njima i za njima a oni kafiri, kako da pričaš o obavezi odricanja a ti se njih nisi odrekao i sl. Tek tada bi shvatio da je u slijeđenju svog mišljenja greška, a da je samo u slijeđenju sunneta i upute svaki khajr.

Dakle, obaveza nam je kloniti se mušrika, ne klanjati za njihovim imamom, a osim toga nam nije zabranjeno sa njima komunicirati, obići ih, posjetiti, sresti se sa njima, popiti kahvu sa njima, mudro i blago im pojasniti ispravno vjerovanje.
Za to se može naći mnogo prilika, situacija, stanja i okolnosti, samo se čovjek treba potruditi. Nagrada obećana u hadithu (jednaka vrijednosti stada crvenih deva) je vrijedna toga!

A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Ebu Ahmed.