PITANJE:
Esselamu alejkum.
Da li izvodi iz vere ako precutimo na necije ismevanje islama, vec ga zamrzimo u srcu. ne zeleci dovesti sebe u neki sukob itd.?
ODGOVOR:
We ‘alejkumus-Selam.
Ako čovjek nije u stanju da se suprotstavi nečijem ismijevanju vjere, obaveza mu je da napusti to sijelo (mjesto i druženje) u kome se to govori.
Uzvišeni je objavio:
وَقَدْ نَزَّلَ عَلَيْكُمْ فِي الْكِتَابِ أَنْ إِذَا سَمِعْتُمْ آيَاتِ اللَّهِ يُكْفَرُ بِهَا وَيُسْتَهْزَأُ بِهَا فَلَا تَقْعُدُوا مَعَهُمْ حَتَّىٰ يَخُوضُوا فِي حَدِيثٍ غَيْرِهِ ۚ إِنَّكُمْ إِذًا مِّثْلُهُمْ ۗ إِنَّ اللَّهَ جَامِعُ الْمُنَافِقِينَ وَالْكَافِرِينَ فِي جَهَنَّمَ جَمِيعًا
“On vam je već u Knjizi objavio: Kada čujete da se Allahovi ajeti poriču i ismijavaju, ne sjedite sa njima sve dok ne pređu u drugi razgovor. Inače, bićete kao i oni. Allah će zaista sastaviti licemjere i nevjernike u džehennemu zajedno.” (sura en-Nisa’, 140. ajet)
Čovjek može biti opravdan samo ako je uistinu uplašen za sebe, za svoju bezbjednost, boji se da će ga pretući i slično, da ostane na takvom mjestu i da to srcem prezire i mrzi.
Inače, dok god ima mogućnosti da odatle ode, mora otići, pa makar i pod izgovorom da negdje žuri, kasni i slično.
Dakle, prva krivica je što nije ispoljio vjeru i nije ih u tome ukorio ili spriječio, toga se može opravdati ako odatle ode.
Ako nema snage i hrabrosti da ode demonstrativno i ponosno napominjući zašto ih napušta i koreći njihov postupak, otići će pa makar i rekavši da hitno mora negdje otići (ni tada ne bi slagao, jer uistinu mora otići odatle, Allah mu je to naredio!).
Ako ni to ne može, posebno ako je prisiljen da sa njima boravi, skoro pa zatvoren ili zaključan sa njima ili mu stoje na putu da izađe, na vratima i sl., onda će sačuvati svoj iman samom mržnjom i preziranjem njihovih riječi i postupka.
U suprotnom, na njega će se odnositi prethodno spomenute Allahove prijeteće riječi.
A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Ebu Ahmed.