PITANJE:
Salam Aleikum
Firma koja se bavi zavarivanjem metalnih konstrukcija i firma preprodavač za zavarene konstrukcije (koja ih kupuje i zatim preprodaje) potpisali su ugovor da će firma proizvođač dostavljati za tu firmu preprodavača zavarene konstrukcije.
Ugovorom su se dogovorili da te konstrukcije trebaju ispunjavati dosta uslova koji trebaju biti ispunjeni kao npr. estetika zavara, određena otpornost dotičnih zavara na određeni pritisak, dužina zavara, debljina zavara i ostalo.
Pitanje je:
Ako proizvođač primjeti da se npr. neki od tih zahtjeva ne ispunjavaju redovito i/ili u potpunosti od strane njega samog, a dotični kupac (preprodavač) i dalje jednostavno i bez ikakvih reklamacija kupuje od njega te zavarene konstrukcije, da li proizvođač smije jednostavno nastaviti tako dalje ili treba npr. ukazati kupcu (preprodavaču) na to?
ODGOVOR:
We ‘alejkumus-Selam.
Da, musliman je dužan da poslovnom partneru (kupcu) spomene svaku mahanu proizvoda i svaki neispunjen uslov o kom su se dogovorili.
Musliman mora biti pošten, iskren i pravedan u svim svojim postupcima.
Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, je rekao:
لاَ يَحِلُّ لِمُسْلِمٍ بَاعَ مِنْ أَخِيهِ بَيْعًا فِيهِ عَيْبٌ إِلاَّ بَيَّنَهُ لَهُ
“Muslimanu nije dozvoljeno da bratu muslimanu proda robu u kojoj ima mahana (nedostatak), a da mu to ne obznani (da mu na to ne ukaže)”. (hadith je vjerodostojan, bilježi ga Ibn Madže u “Sunenu”, br. 2246)
Iako je u spomenutom hadithu govor o muslimanu (prema kome se mora biti iskren i pošten), nema sumnje da je pravednost u ispunjavanju dogovora i trgovačkih ugovora aspekt pravednosti koja je naređena prema muslimanima i nemuslimanima, a Allah voli pravedne.
Allah Uzvišeni je objavio:
إِنَّ اللَّهَ يُحِبُّ الْمُقْسِطِينَ
“Allah voli pravedn(ik)e”. (el-Ma’ide, 42. ajet, el-Hudžurat, 9. ajet i el-Mumtehana, 8. ajet)
Muslimanu je naređeno da ispunjava emanete i preuzete obaveze, pa makar se i zlo nepoštovanja ugovora svugdje proširilo.
Allah je objavio:
قُل لَّا يَسْتَوِي الْخَبِيثُ وَالطَّيِّبُ وَلَوْ أَعْجَبَكَ كَثْرَةُ الْخَبِيثِ ۚ فَاتَّقُوا اللَّهَ يَا أُولِي الْأَلْبَابِ لَعَلَّكُمْ تُفْلِحُونَ
“Reci: “Nije isto khabith (prljavo i zabranjeno) i tajjib (čisto i dozvoljeno), makar te iznenadilo mnoštvo onoga što je zabranjeno.” Zato se Allaha bojte, o razumom obdareni, da biste uspjeli.” (el-Ma’ide, 100. ajet)
A Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, je predvidio i objasnio da će doći vrijeme u kome će sasvim nestati emaneta:
“Svijet će trgovati i skoro niko neće držati do povjerenja. Pričat će se kako u tom i tom plemenu postoji čovjek od povjerenja”. (hadith je vjerodostojan, bilježi ga imam el-Bukhari u “Sahihu”, br. 6497)
Također, Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, je rekao:
“Nema imana onaj ko nema emaneta, i nema vjere onaj ko se ne drži ugovora.” (hadith je hasen/dobar, bilježi ga imam Ahmed u “Musnedu”, br. 12324)
Od spomenutog haditha nema opasnijeg citata, teksta koji više prijeti, jer je za onoga koji nema emaneta rečeno da nema imana (vjerovanja), a za onoga koji se ne drži ugovora i dogovora je rečeno da nema dina (vjere), da Allah sačuva.
Dakle, poštovanje svih članova, aspekata i detalja ugovora/dogovora je wadžib (naređeno), bio ugovor sa muslimanom ili nemuslimanom.
Ako to izigra i pronevjeri, musliman će biti griješan, a novac koji zarađuje od trgovine i saradnje u kojoj pronevjerava dogovor i o tome ne obavještava partnera (kupca) biće mu haram.
Molim Allaha da nas sačuva pronevjera bilo koje vrste, prema muslimanima i nemuslimanima.
Odgovorio: Ebu Ahmed.