PITANJE:
Es-Selamu ‘alejkum we rahmetullahi we berekatuh.
Kod nas u Bosni ima skupina koji su promjenuli stav sa naseg i sad tekfire onoga koji kaze da kisa pada. Iako oni nas tekfire, mi njih ne tekfirimo zbog toga onda?
Osoba koja zastupa ovaj stav tvrdila da je to sveobuhvatno misljenje uleme muslimana muwahhida i da je to popraceno argumentacijom tefsira, hadisa, kur’ana, no međutim nije ta osoba navela nikalve stavove uleme, niti tefsir, niti hadis, vec samo nekoliko ajeta iz kur’ana a to su ovi ajeti [(2:22,164), (8:11), (41:39), (7:57), (10:24), (11:82), (13:17), (14:32), (15:22), (20:53), (22:63),] ta osoba nije navela nikakve komentare na ove ajete u vezi toga.
I kako da se ophodimo sa ovim ljudima? Da li da ih izbjegavamo i bojkotujemo?

ODGOVOR:
We ‘alejkumus-Selam we rahmetullahi we berekatuh.

Mnogo sam puta u skorije vrijeme čuo stvari koje se dešavaju među našom braćom, a koje su me zabrinule, skoro pa razočarale.
Zar nakon upute i tewhida tako uprazno i neutemeljeno pričati?
Nakon tvrdnje da sam zagrljaj sa mušrikom poništava odricanje od njega i izvodi iz vjere, nakon tvrdnje da je onaj ko pogriješi i kaže da on pitu ili nešto drugo ”obožava” (želeći reći da on to mnogo voli) time izašao iz vjere, i nakon mnogih sličnih izljeva ”ljubomore prema vjeri”, a ustvari lupetanja, zar sada i ovo?

Odakle tim ljudima dokaz za to što pričaju?
Proglasiti muslimana nevjernikom jer je rekao da kiša pada, a nije rekao da se spušta? Da Allah sačuva razum.
Gdje su pročitali da je to greška, novotarija, grijeh, a kamoli djelo koje izvodi iz vjere?

I šta kažu: da je Allah rekao da kiša pada, a ne da se spušta?
Pa niko ne osporava da Allah u Objavi za kišu koristi glagol أَنْزَلَ.
Svi znamo i potvrđujemo da Allah koristi taj glagol koji se prevodi kao ”spušta”, pa prevodimo ”Allah spušta kišu”. I šta s tim? Ko je ikada kur’anski izraz ”Allah spušta kišu” preveo kao ”kiša pada”? Niko nikada. Dakle, i slučaju kada je kiša objekat, kad Allah to sa njom čini, svakako se prevodi kao ”Allah spušta kišu”.

PRVO: Treba ih pitati da li je postao kafir onaj ko kaže da kiša silazi (umjesto da se spušta).
Ako kažu da je kafir, zabluđeniji su nego što sam mislio.
Ako kažu da to nije problem, jer su pojmovi ”spušta se” i ”silazi” sinonimi (riječi istog značenja), to je ono što se od njih očekuje, ali:
Ako žele biti tako strogi i tekfiriti zbog te stvari (zbog korištenja izraza mimo onog kojeg Allah za kišu koristi), neka prvo protekfire sebe, jer oni kažu da se kiša spušta (ili silazi), a Allah kaže da je On spušta.
Dakle, ako će usiljeno i rigidno, radikalno i doslovno, i ako je (navodno) reći da kiša pada kufr, onda treba biti kufr i reći da se kiša spušta (ili silazi) jer, ponavljam, Allah ne kaže da se ona (sama) spušta (niti silazi) već da je On (nju) spušta.
Stvar koja svakako nije kufr, ali koju je lakše ”ugurati” u problematičan izraz je ”spušta se” ili ”silazi” prije negoli ”pada”, jer ”pada” uglavnom nešto što je neko ispustio, dao da padne, a ”spušta se” i ”silazi” nešto što više ukazuje na samoinicijativnost, neovisnost i samovolju.
Tako bi izrazi ”kiša se spušta” ili ”kiša silazi” bili bliži razumijevanju da to ona radi po svojoj volji, sama od sebe, negoli izraz ”kiša pada”, pa bi ono što žele da nametnu kao jedino prihvatljivo bilo spornije nego ono radi čega u svojoj nepravdi i neznanju tekfire muslimane. A naravno da nijedan od spomenutih izraza nije nimalo sporan, a kamoli da predstavlja nevjerstvo.

DRUGO: Štaviše, kur’anski izraz أَنْزَلَ الْكِتَابَ (spustio je Knjigu) svi prevode kao ”objavio je Knjigu” (niko ne prevodi kao ”spustio je Knjigu”), pa ne čuh da je iko ikoga zbog toga protekfirio.
A bilo bi preče protekfiriti onoga koji kur’anski izraz ”spustio je” prevodi kao ”objavio je” (prevodeći Allahov Govor), nego onoga ko kur’anski izraz prevede doslovno (”Allah spušta Knjigu”), ali u slobodnom svakodnevnom govoru kaže da kiša pada (a ne kaže da se spušta niti silazi).

TREĆE: Da li uopšte u našem jeziku ima smisla reći da kiša silazi? Nema, koliko god to neko ne htio da razumije osnove i principe nekog jezika.

Čujem za ljude koji usiljeno prevode kur’anske ajete, doslovno riječ po riječ, misleći da će se čvrstim pridržavanjem za arapski original sačuvati ”grijeha” prilagođavanja kur’anskog značenja pravilima jezika na koji prevode (bosanski, recimo). To je činio i Mustafa Mlivo, pa je napravio papazjaniju od prijevoda Kur’ana od kojeg se čovjek slabo i teško može okoristiti. Prevodeći ga doslovno, misleći da čini dobro djelo jer ”uvažava arapski jezik”, Mlivo se ogriješio o poruku Kur’ana koju je na mnogim mjestima svojom doslovnošću iskrivio ili učinio nejasnom. Tako Mlivo izraz ابْنُ السَّبِيل (umjesto kao “putnik“) prevodi kao ”sin puta”, izraz لاَ خَوْفٌ عَلَيْهِمْ (umjesto ”za njih nema straha”) prevodi kao ”nad njim nema straha”, izraz رَسُولًا مِنْ أَنْفُسِهِمْ (umjesto “poslanika (jednog) od njih (samih)“) prevodi kao “poslanika između duša njihovih“, i mnoge druge bukvalnosti koje nisu uvažavanje arapskog izvornika već skrnavljenje poruke i činjenja nje nejasnom.

Takvi su i oni koji na društvenim mrežama kucaju “bismi Allah“ i “La ilahe illa Allah“, šteteći tako tim grandioznim riječima i izjavama, čineći da svako ko ih čita, pročita ih pogrešno, onako kako one ne smiju zvučati. Dakle, samo zato što se te riječi harfovima pišu tako, ovi ljudi zanemaruju da se mnogi od tih harfova uopšte ne čitaju, pa kada ih transkribuju i prilagođavaju za izgovor, oni ih pišu tako nakaradno, a misle da su pametni dobročinitelji. A trebali bi biti dosljedni i onda pisati i “elhamdu li Allah“, “we Allahi“, “bi Allahi“, subhane Allahi“,… a što ne čine.

Od toga je i pisanje “šeri’ah“, kako piše jedan gulat koji je protekfirio stotine klasičnih učenjaka, i to u svim padežima te riječi: “bez šeri’aha“, “u šeri’ahu“, “sa šeri’ahom“. Dakle, samo zato što se u originalu zaista piše شَرِيعَةٌ (šeri’ah), ignorisati “žensko“ T na kraju riječi i ignorisati da se u originalu kaže “šeri’aH“ samo ako se stane na kraju izgovora te riječi, ali da se umjesto H izgovara T uvijek kada se nakon te riječi nastavi govor, pa bude “fiš-šeri’aTi“, “min šeri’aTil-islam“, itd.? I ovaj bi trebao biti dosljedan, pa pisati “u ajehu“, “u ummehu“, “sa sunnehom“,… Da Allah sačuva.

A onoga ko i dalje ne razumije koliko važnu ulogu imaju principi jezika na kome se izgovaraju ovi, po nekima, sporni izrazi, podsjetiću da su neki muslimani protekfirili brata koji je rekao da on “obožava pitu“.
On je to izgovorio na svom, bosanskom jeziku, što nije nevažna stvar. Naime, ljudi su ga optužili da je sam priznao da obožava nešto (čini ‘ibadet nečemu) mimo Allaha. Međutim, da je taj brat znao arapski i da se izrazio na arapskom, zar iko misli da bi on rekao أَنَاْ أَعْبُد… (ja obožavam pitu/činim ‘ibadet piti)? Svakako da ne bi, već bi upotrijebio glagol أَحَبَّ (voljeti nešto). Onaj ko bi se izrazio na engleskom ne bi rekao “I adore“ niti “I worship“, već bi rekao: “I like“, “I love“, “I am fond of“, “I am keen on“,… Dakle, veoma je bitan jezik na kome je izrečen izraz koji neko želi ugurati u mukeffirate.

Šta će reći muwehhid Englez kod koga kiša nit’ pada nit’ silazi, već koji kaže da “kiši” (it rains) i “sniježi” (it snows)? Je li i to kufr, jer ni on ne kaže da kiša silazi, već kaže da “danas cio dan kiši“?

Dakle, ovdje se iznova radi o spletu negativnih osobina ljudi koji se upuštaju u ovakve sulude avanture, proglašavajući muslimane nevjernicima ne zbog kufra i širka, ni velikog ni malog, ni zbog novotarije ni grijeha, već zbog stvari sasvim dozvoljene, zbog izraza ustaljenog u našem jeziku.
Mene je tako smarao neki lik u YT komentarima, zamjerajući mi što spominjem svemir, jer, kaže on, Allah nigdje nije spomenuo svemir. SubhanAllah, sad je problem reći svemir, kosmos, univerzum, kometa, planeta, satelit, jer to Allah nije spomenuo? A učenjaci su uveli pojmove “ehlus-sunnet wel džema’at”, “tewhidur-rububijje/uluhijje/el-esma’i wes-sifat”, “‘aslud-din”, “usul”, “furu'”, iako nijedan od tih izraza nisu koristili ni Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, ashabi ni tabi’ini. Ali, eto, neko vidi problem ako kažeš “svemir”, da Allah pomogne.

Prva negativna osobina tih ljudi, ko god oni bili, jeste govor o Allahovoj vjeri bez znanja, a Allah je rekao:
إِنَّمَا يَأْمُرُكُم بِالسُّوءِ وَالْفَحْشَاءِ وَأَن تَقُولُوا عَلَى اللَّهِ مَا لَا تَعْلَمُونَ
“On (šejtan) vam zaista naređuje zlo i razvrat i da o Allahu govorite ono što ne znate.“ (sura el-Bekare, 169. ajet)
قُلْ إِنَّمَا حَرَّمَ رَبِّيَ الْفَوَاحِشَ مَا ظَهَرَ مِنْهَا وَمَا بَطَنَ وَالْإِثْمَ وَالْبَغْيَ بِغَيْرِ الْحَقِّ وَأَن تُشْرِكُوا بِاللَّهِ مَا لَمْ يُنَزِّلْ بِهِ سُلْطَانًا وَأَن تَقُولُوا عَلَى اللَّهِ مَا لَا تَعْلَمُونَ
“Reci: ‘Moj Gospodar zaista zabranjuje razvrat, i tajni i javni, i grijehe i nasilje bez povoda, i da Allahu ravnim učinite nešto za što On nije objavio nikakvog dokaza, i da o Allahu govorite ono što ne znate’.“ (sura el-A’raf, 33. ajet)
Dakle, govor o Allahu (i Njegovoj vjeri) je jedan od najvećih grijeha koje čovjek može počiniti. A ovo što pobijamo, ova glupost u tvrdnji da su riječi “kiša pada“ riječi nevjerstva, pa to je od najvećih primjera govora o Allahovoj vjeri bez znanja i dokaza, da Allah sačuva, jer ljudi koji se usuđuju da to zagovaraju govore o Allahu bez znanja, oni nemaju selefa (prethodnika) u tome, niti savremenika istomišljenika. Ne, već su to “slobodni stijelci“, ljudi koji nikoga ne pitaju i odlučuju se da bez konsultacije i sa kim zauzmu ovako “revolucionaran“ stav koji cijepa saffove muslimana i unosi nered, neslogu i mržnju.

Druga negativna osobina svakoga ko to zastupa je veliko nepoznavanje Allahove vjere. Naime, u ovakvo nešto ne može upasti niko ko je osjetio miris islamskog znanja.

Treća njihova negativna osobina je nepoznavanje jezika, ni izvornika (arapskog jezika) ni jezika na koji se prevodi ili na kome se isrekla sporna izjava (u ovom slučaju, bosanskog).

A to je ustaljena praksa u našim džema’atima, da nažalost, o krupnim temama govore ljudi koji su sve samo ne kvalifikovani da o njima govore. Tako o “dokazima“ o obliku Zemlje (bilo da zagovaraju stav da je Zemlja okrugla ili da je ravna) najviše žučno i danonoćno raspravljaju oni koji ne umiju citirati tematski sporni ajet na arapskom jeziku, niti su iz geografije imali višu ocjenu od dvojke ili trojke.

Što se tiče tvog pitanja šta činiti sa ljudima koji šire fitnu o kojoj si pitao: svakako da mi njih nećemo tekfiriti, jer ta njihova tvrdnja sama po sebi nije kufr, ma koliko suluda bila, jer su ti ljudi umislili da onaj ko kaže da kiša pada time poriče Allahov Govor. Dakle, koliko god da su pogriješili, nisu počinili kufr i svakako da ih nećemo tekfiriti pa upasti u pretjerivanje u koje su oni upali.
Jednostavno, kloniti se te teme, akhi, a njih se ne moraš kloniti, kloniće se sami oni tebe, jer će te protekfiriti ako se ne složiš da ne samo da kiša silazi, a ne pada, nego i da je svako ko kaže da kiša pada kafir, da Allah sačuva.

Molim Allaha da braći muslimanima poveća razumijevanje vjere i njenih propisa. Amin.

A Allah najbolje zna.

Odgovorio:
Ebu Ahmed.