PITANJE:
Esselamu alejkum, imam pitanje vezano za vjecanje.
Da li je dozvoljeno online vjencanje, gdje bi velij i buduci supruznici bili zajedno a svjedoci online zbog udaljenosti i nemogucnosti dolaska u skorije vrijeme.
Allah vas nagradio, amin.

ODGOVOR:
We ‘alejkumus-Selam we rahmetullahi we berekatuh.

Iako se internet, društvene mreže i internet-sredstva komunikacije (poput Viber-a, WhatsApp-a, Telegrama i sl.) uglavnom koriste za sumnjive i zabranjene stvari, moguće je ta sredstva upotrebiti da bi se sklopio šeri’atski brak na ispravan način.

Naime, ako se ima u vidu koji su ruknovi braka, jasno je da se oni zaista mogu ispuniti i na taj “virtuelni” način, tj. putem interneta.
Ruknova braka je četiri: welijj (staratelj), dva svjedoka, mehr (vjenčani dar) i saglasnost (ponuda i prihvatanje). Ima usamljenih učenjaka koji su uslovili i obznanjivanje sklapanja braka, dok je kod ogromne većine to samo preporučena stvar.

Dakle, ako se svi ruknovi ispravnosti sklapanja braka mogu ostvariti i putem online komunikacije, onda je i sklapanje braka ostvareno na taj način validno, i ovo je stav svih savremenih učenjaka i da’ija.
Zaista nisam čuo ni pročitao da je neko dao fetwu da je taj postupak zabranjen niti da je tako sklopljen brak nevalidan.
Spominjem savremene učenjake i da’ije (kakve god ‘akide, nažalost, bili) samo zato jer je ovo itekako novonastala mes’ela, tj. u vrijeme klasičnih učenjaka, selefa ni khalefa, nije bilo Skype-a pa da možemo konsultovati riječi te ‘uleme.

Znači, ako se putem interneta može ustanoviti i potvrditi identitet welijja i svjedoka, čuti i uvjeriti u iznos mehra (vjenčanog dara) i u ponudu i prihvatanje, tako sklopljen brak je validan, bez imalo sumnje.

PRVA NAPOMENA:
Naglašavam da je mnogo bolje i sigurnije i bogobojaznije okupiti se na jednom mjestu i sklopiti brak. Iako to može biti znatno teže negoli komunicirati preko neta, bolje je tako učiniti, pa makar se, recimo, u Sarajevu trebali okupiti jedan koji živi u Krajini, drugi koji živi u Sandžaku i treći koji živi u Austriji.
Iako to predstavlja izvjesni finansijski izdatak, ljudi radi izvršavanja Allahovih propisa i radi opreznosti u tome trebaju i moraju biti spremni na odricanje i podnijeti i poneku žrtvu. Spremni smo otići do “na vrh” Njemačke radi kupovine jednog auta i “dotjerati” ga u Bosnu ili Sandžak, a kad se trebamo ženiti teško nam je potrošiti 200 e ili odvojiti jedan dan za to?

DRUGA NAPOMENA:
Također, naglašavam da se, teoretski gledano, ovim načinom možda može desiti neka obmana koju bi teže bilo izvesti kad bi se ti ljudi sastali “na licu mjesta”.
Naime, moguća je sljedeća situacija:

  • recimo da su u kući okupljeni mladoženja i dva svjedoka, a i mlada recimo u drugoj sobi sa ženama, i da odsutan bude samo mladin welijj (staratelj). Tada je moguće da mladoženja nazove nekoga ko nije welijj djevojke (a predstavi ga prisutnima kao njenog welijja), da pusti da prisutni čuju njegov glas, da on “odandje” pristane da ovome da tu djevojku u brak, a da svi ustvari budu time obmanuti jer to uopšte nije mladin welijj
  • slično se može desiti i u lažnom predstavljanju jednog od svjedoka koji nije prisutan već ga kontaktiraju online.
    Da Allah sačuva ovakvih obmana, ali je zaista ovo moguće.
    Zato savjetujem da se, ako se baš ljudi ne mogu lično sresti i sklopiti brak, da se tako lahko ne zadovolje samo glasovnim pozivom, već za sklapanje braka koristiti isključivo video-poziv, danas kada je zaista sve dostupno, a mnogo od tih usluga i sasvim besplatno.
    Dakle, pozvati welijja, uključiti kameru, da se vidi da je zaista riječ o tom i tom, da se dobro vidi da je on svojevoljno saglasan i da promišljeno daje svoju štićenicu u brak tom i tom mladoženji. U tom slučaju se vidi i čuje sve što bi se inače vidjelo i čulo da je taj welijj prisutan tu sa ostalima u sobi, i tada niko ne može imati ikakav validni prigovor.

TREĆA NAPOMENA:
Ako ima skeptika i sumnjivaca koji i nakon svega rečenog imaju određenih šubhi i osporavaju ovakav način sklapanja braka, podsjećam ih da su klasični, “stari” učenjaci (iako zaista nisu pisali o ovome, jer toga u njihovo vrijeme nije ni bilo) dozvolili da čovjek pismeno da saglasnost da ga neko zastupa i “predstavlja” na vjenčanju njegove kćeri.
Pa ako je po idžma’u (saglasnosti) učenjaka dozvoljeno da welijj ne bude prisutan i umjesto njega to uradi njegov opunomoćenih pokazavši papir kojim ga je welijj za to ovlastio (pri čemu svjedoci ne čuju welijjov glas niti vide njegovo lice) i ako je takvo sklapanje braka validno, zašto i kako da ne bude validno sklapanje braka ako svjedoci gledaju u online “prijenos” govora, pokreta i emocija welijja i slušaju njegov glas, kao da je tu među njima tog trena?
Također, u islamu je čovjeku dozvoljeno opunomoćiti (ovlastiti) drugoga da u njegovo ime razvede njegovu ženu, da u njegovo ime kupi ili proda kuću ili zemlju i sl., pa je svakako dozvoljeno i da čovjek (umjesto da drugoga ovlasti/opunomoći) video-pozivom ženi da talak (razvede je), ili da izrazi svoju saglasnost da daje kćerku u brak tome i tome, da kupuje tu nekretninu i sl.

Dakle, iako se iz opreza treba potruditi to uraditi na licu mjesta, fizičkim okupljanjem i prisustvom, nema validnih dokaza da se ospori dozvola sklapanja braka putem interneta, posebno video-poziva.

A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Ebu Ahmed.