PITANJE:
Esselamu alejkum. Imam pitanje u vezi prskalica za torte koje neki koriste u svrhu slavljenja rođendana i drugih nama zabranjenih proslava. Da li se te iste mogu koristiti radi nekih drugih ciljeva, u svrhu motivisanja dece koja postignu određene uspehe na polju sticanja vjerskog znanja?
ODGOVOR:
We ‘alejkumus-Selam.
Stvari su zabranjene ili same po sebi ili zbog onog za šta se koriste.
Tako su sami po sebi zabranjeni, recimo: alkohol, svinjsko meso, meso krepalih životinja,…
A zbog onog za šta se koriste, iako su u osnovi dozvoljeni, zabranjeni su, na primjer: jaja ako će se bojiti za proslavu praznika kršćana, bundeva ako će se koristiti za proslavu praznika satanista, šljive ako će se koristiti za pečenje rakije.
Tako je kupovina, prodaja i poklanjanje balona, konfeta, prskalica, petardi, paketića sa poklonima i sl. dozvoljena stvar i postaće zabranjena ako bi se to koristilo u zabranjene svrhe, kao što je proslava nevjerničkog praznika.
U slučaju iz pitanja, djeca su obradovana tortom koja im je napravljena da se ona (djeca) nakon takmičenja u islamskom znanju time obraduju i nagrade.
Predivan događaj u mesdžidu muslimana i primjer drugim džematima muwehhida.
Shvatam da pitanje o dozvoljenosti upotrebe spomenutih prskalica dolazi iz ugla nečije brige da time možda ne oponašamo nevjernike.
Međutim, nema dokaza da je takvo nešto zabranjeno.
PRVO: Jer sama upotreba tih prskalica (kad bi je čovjek uzeo u šaku i zapalio) nije zabranjena sama po sebi.
DRUGO: Jer se one ne koriste za ništa što je pokuđeno ni zabranjeno.
TREĆE: Na kraju, prskalice ni petarde ni vatromet nisu postojali u doba Objave ni kasnije, pa nemamo jasni tekst o tome.
Nakon pojave spomenutih stvari su učenjaci jedino mogli činiti kijas (analogiju kao vrstu idžtihada) stanja, recimo, prskalice na stanje neke stvari oko koje postoji propis, pa tek ako je njihovo stanje isto, da se propis te postojeće stvari (recimo: njena zabrana) prenese i na prskalice.
A meni nije poznato da je neko činio takav kijas i njime došao do propisa zabrane.
ČETVRTO: Prigovor da je u tome vid oponašanja nevjernika nije validan prigovor jer to samo zvuči logično.
Jer, zašto nismo pravedni i zašto isti kriterijum ne primjenjujemo na iste ili slične stvari?
Zašto onda vidom “oponašanja nevjernika” (a samim tim zabranjenim) ne nazovemo nošenje brendiranih sunčanih naočara, opsjednutost “sparivanjem” trenerki, patika, torbice,… (da sve bude jedne marke). Zašto nam onda i to nije oponašanje nevjernika?
Kada musliman i njegovo dijete deset sati dnevno provode na telefonu, koga slijede ili oponašaju: selefe ili kafire?
Islamska tradicija i sunnet jeste proslaviti Bajram, ali da li sa toliko “đakonija” i poslastica? Šta ako je naša bajramska sofra sličnija trpezi kršćanskih praznika nego sofri po sunnetu?
Po čemu je prskanje dvije prskalice problem, a baloni i bajramski paketići nisu? Ne kažem da to treba biti problem, ali zašto i na osnovu čega buniti se oko jedne, a ne oko ostalih sasvim sličnih stvari?
Nažalost, živimo u vaktu i okruženju u kom živimo, gdje nevjernički sistem nudi izazove, užitke, razonodu, sjaj i glamur (u kontekstu djece: “pametne” telefone, video-igrice i sportske događaje, ali i društvene mreže, filmove i muzičke spotove, “selebritije”, ekskurzije, maturske večeri, letovanja, proslave Nove godine, rođendana, žurke,…).
Smatram da živimo u tako teškom vaktu za očuvanje porodice od svih “magneta” koje spomenuh, da bismo trebali osmišljavati kako da sačuvamo našu djecu pa makar im nekad oprezno udovoljavali u nekim stvarima koje nameće život u 21. vijeku, sve dok nije riječ o nečemu zabranjenom.
Jer, ako budemo dramili oko tri balona ili dvije prskalice na tako velikom khajru kakvo je takmičenje naše djece u islamskom znanju, možemo prouzrokovati da ostanemo bez djece, da nam ih “magneti” odvuku.
Napominjem da sam imao priliku vidjeti i kratak video-snimak i uvjerio se koliko su se djeca obradovala.
Napominjem i da je očigledno da su se djeca prijatno iznenadila, tj. da prethodno to nisu ni očekivala.
Zar ne opravdati onoga ko je ovom prilikom imao na umu riječi Resulullaha, sallallahu ‘alejhi we sellem:
يَسِّرُوا ولا تُعَسِّرُوا ، وبَشِّرُوا ولا تُنَفِّرُوا
“Olakšavajte a ne otežavajte, razveseljavajte a ne rastjerujte!” (sahih hadith, bilježi ga imam Muslim)
Još i mislim da su se više iznenadila zbog prskanja te dvije prskalice na torti nego samoj torti. Torta je jelo, poslastica, nešto slatko poput nečega što je svako dijete možda tog dana ili prethodnog dana jelo, ali je prskanje prskalica njima poznati izraz proslave i radosti koja im je tim povodom itekako dozvoljena.
رَبَّنَا هَبْ لَنَا مِنْ أَزْوَاجِنَا وَذُرِّيَّاتِنَا قُرَّةَ أَعْيُنٍ
“Gospodaru naš, daj nam u našim supružnicima i našoj djeci radost očiju naših…” (sura el-Furkan, 74. ajet)
A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Ebu Ahmed.