PITANJE:
Selam alejkum.
Da li treba da se trazi halal kod prve zene za drugu zenu?

ODGOVOR:
We ‘alejkumus-Selam.

Niko od učenjaka to nije uslovio niti je to iko činio.
Dakle, niko nije tražio saglasnost, dozvolu, pristanak, od prve žene, sve od Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, preko ashaba, tabi’ina, njihovih sljedbenika, pa sve do naših djedova, i pored zabluda i novotarija i kufrova na kojima su bili. Niko.
Ne postoji nijedan šeri’atski tekst (ajet, hadith), niti govor ashaba ni klasičnih učenjaka o tome. Jedino da je neko od aktuelnih muftija u posljednjih pedesetak godina, od modernista i evropejaca, možda to spomenuo.

Ono što je istina jeste da će pravedan i objektivan musliman biti oprezan prilikom ženidbe drugom ženom: misliti o emocijama prve, ali i druge žene, misliti na svoj ‘ibadet koji najčešće trpi u takvom braku, a potom i na finansijske, emotivne, porodične probleme koji iz toga mogu proizići i, nažalost, često su realnost.

Muškarci često prigovore lošem imanu prve žene i pripišu joj nepokornost propisu višeženstva, ali je jaka ljubomora u prirodi žene i ona se ispoljavala čak i u postupcima majki vjernika, Allah bio zadovoljan njima, te žena ashaba i tabi’ina, pa kako neće kod naših žena?

Da, tačno je da ta ljubomora često može prerasti u nezadovoljstvo Allahovim propisom i svaka se žena toga mora silno bojati, tu opasnost ozbiljno shvatiti i biti svjesna da se igra sa svojom vjerom, ali muž nema “vagu” ni način na koji će određeno njeno ispoljavanje ljubomore “odmjeriti”, pa da on sudi kada je to kod nje ljubomora, kada sumnja, a kada nevjerstvo, da Allah sačuva.

Na mužu je da bez opravdane potrebe ne pravi džumbus od svoga braka i svog života, te života svoje prve i potencijalne druge žene, te života svoje djece.
Da, višeženstvo je dozvoljena stvar, ono je u vremenima fitne u kakvom živimo čak i preporučeno da bi musliman očuvao svoj moral, ali se svaki musliman mora zapitati da li je prethodno odgojio svoju prvu ženu, da li ju je imanski za to pripremio, ili je nije odgojio ni da se propisno pokrije, niti je poradio na tome da se ona navikne na bilo koji sunnet (makar neki od onih lakših i njoj dražih sunneta od ovoga).

Onome ko kaže: “Nije moj problem da li je ona odgojena, to je Allahov propis, meni je višeženstvo dozvoljeno i potrebno”, kažem:
“To je i tvoj problem. Njen iman i njen odgoj je i tvoj problem, jer ćeš biti pitan za svoje stado (porodicu). Allah ti je naredio da sebe i svoju porodicu čuvaš Vatre. Pa sve i da si sasvim bezgriješan za njeno loše imansko stanje, sve i da nemaš ništa sa tim njenim grijehom (teškog pomirivanja sa propisom), zar misliš da je dobra opcija da ti oženiš drugu ženu, a da prva uskoro ode, ili da ostane a da umjesto jednog srećnog braka imaš dva braka koji te izluđuju, psihičke i imanske probleme, djecu od prve žene koja ne prihvataju maćehu, dvije tazbine, duple troškove i račune, i još dvije stvari o kojima se najmanje razmišlja, a one su najvažnije: povećanje odgovornosti pred Allahom i manjak slobodnog vremena za učenje i dobra djela?”

Sve ovo ne spominjem da bih odvraćao od primjene propisa višeženstva, ne dao Allah, nego sam svjestan stvarnosti. Svako od nas zna za barem dvadeset slučajeva višeženstva, ali je od tih, recimo, dvadeset slučajeva potrajao jedan ili nijedan. To je žalosna stvarnost.
Najlakše je optužiti žene da nemaju imana, ali u isto vrijeme ne raditi ništa da se iman u našim porodicama i životima poboljša, poveća. Na učenju i činjenju dobrih djela ne rade ni oni koji imaju samo jednu ženu i ne pomišljaju na višeženstvo, niti oni koji se pripremaju i traže drugu ženu, a ponajmanje oni koji imaju dvije žene. Tome malo pažnje posvećuju čak i neoženjeni, bili oni “bećari” (momci), razvedeni ili udovci. Učenje, druženje i okupljanje u khajru, kao i ustrajnost u dobrim djelima je postala nepoznanica.

Gledati sa žarom u najnovije modele automobila, nadmetati se u modelima telefona i garderobe, izostavljati sunnete namaza, a klanjati jedan ili nijedan namaz dnevno u džematu ili godinama živjeti tamo gdje nema ni mesdžida, bezuspješno trčati za dunjalukom, ne obazirati se na stanje u porodici, šta gleda žena a čime se truju djeca i ne posvećivati im pažnju, ne brinuti o njihovim imanskim potrebama, a onda se oženiti drugom ženom i još očekivati da svi imaju “nivo imana” kojim će razumijevati njegove potrebe (uglavnom strasti) je sebično i redovno se pokaže pogrešnim i destruktivnim; destruktivnim po brak i porodicu, po djecu i njihov odgoj, ali i po iman samog muslimana.

Sve je ovo, nažalost, opis stvarnosti koju živimo ili svjedočimo, iako je opšte i jedino pravilo da saglasnost prve žene nije nikakav uslov za ženidbu drugom ženom.
Onaj koji se odgovorno potrudi da odgoji svoju porodicu i ima potrebu za drugom ženom, ne griješi ako to uradi ne tražeći saglasnost prve žene i treba se truditi da islamski riješi svaki nesporazum do koga će najvjerovatnije ubrzo doći.

A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Ebu Ahmed.