PITANJE:
Es selamu alejkum we rahmetullahi we berakatuhu.
Dali je dozvoljeno nositi periku ako ti zbog bolesti opadne kosa?
ODGOVOR:
We ‘alejkumus-Selam we rahmetullahi we berekatuh.
Kao što je poznato, svaka Allahova naredba je zbog mudrosti i koristi od činjenja tog naređenog djela, a svaka Njegova zabrana je zbog razloga i štete u činjenju te zabranjene stvari.
Ako nema tog razloga (illeh) za hukm (propis) zabrane nečega, onda se i zabrana toga suspenduje (obustavlja).
Ako je razlog i šteta u zabrani. recimo, vina – činjenica da ono opija, onda kada ne bi bilo razloga (illeh) te zabrane, ne bi bilo ni zabrane, pa sok ili slična tečnost koja ne opijaju nisu zabranjeni.
Također, kada je u pitanju darura (nužda), postoji poznato šeri’atsko pravilo da “nužda dozvoljava zabranjeno”, tj. da je u nuždi dozvoljeno i ono što je mimo nužde zabranjeno.
Istina je da su pozivači u Vatru uzeli ovo ispravo pravilo pa ga uportijebili za dozvoljavanje kufra i širka demokratije, što je neosnovano i providno i očigledno svakome kom je Allah dao svjetlo vjere i iskrenost, jer se tim pravilom (da nužda dozvoljava zabranjeno) može opravdati činjenje harama (gladan može pojesti nešto zabranjeno), ali ne i činjenje velikog kufra i širka, što se smije samo u ikrahu (prisili).
Znači, nužda dozvoljava zabranjeno.
Poznato je da je muškarcima zabranjeno nositi zlato i svilu, ali da je Resulullah, sallallahu ‘alejhi we sellem, ashabima koji su bolovali (imali vrstu svraba) dozvolio da u tom stanju (bolesti koja je darura, nužda) nose svilu.
Također je poznato da je nošenje perike u osnovi zabranjeno, ali je i poznato da je razlog za tu zabranjenost taj da osoba koja nosi periku druge obmanjuje. Dakle, osoba koja nosi periku se predstavlja drukčijom i ljepšom negoli što inače jeste, a to često bude njen način da prevari i tom “ljepotom” zavede nekoga ko će je oženiti. To nije slučaj samo sa nošenjem perike, već je to glavni razlog činjenja i zabrane djela čupanja obrva, pravljenja razmaka između sjekutića (zuba), u novije vrijeme estetskih plastičnih operacija i sl. Sve ovo osobe rade da bi se predstavile drukčijim i ljepšim nego što inače jesu, uglavnom da bi se lakše i bolje udale, iliti se tom ljepotom hvalisale u društvu, izazivale nečiju zavist i sl., a što je sve zabranjeno.
Međutim, ako osobi opadne kosa, inša’Allah da je ona opravdana tim svojim stanjem darure (nužde) i da joj je dozvoljeno da nosi periku. Istina je da stanje osobe o kojoj govorimo može varirati: od stanja osobe kojoj opadne manji dio kose do stanja osobe kojoj opadne sva kosa, te razlike između muškarca i žene i sl.
Napominjem da to njeno stanje nije stanje bolesti da bi se svrstalo u daruru, ali darura (nužda) nije samo bolest i potreba očuvanja zdravlja, već i očuvanje časti, ponosa i dostojanstva. A nema sumnje da se na osobu koja nema kose u društvu pokazuje prstom, ona može biti i biva ismijana, i sl.
Ako je u pitanju muškarac, može se diskutovati da li je on tim gubljenjem kose uopšte u stanju darure. Ako je sasvim izgubio kosu, to u nekom današnjem svijetu i nije odstupanje od “normi” izgleda (svaki deseti muškarac je sasvim ćelav, a neki od njih i nbamjerno, svojevoljno obrijane glave), pa je vrlo upitno da li je on i u kakvom stanju nužde, da bi mu to bilo dozvoljeno!
S druge strane, ako je u pitanju žena, ne treba žuriti sa zaključcima tipa “njoj je lahko, ona i treba biti pokrivene kose”, zaboravljajući da i ako jeste pokrivena pred strancima muškarcima, i ona ima privatnost i potrebu i dozvolu da bude otkrivene kose pred svojim mužem, roditeljima, djecom, daidžom, amidžom, sestrićem, bratićem,… i svojim prijateljicama, a nema sumnje da je ženi bez kose na glavi u društvu još teže negoli muškarcu.
Znači, koliko god da ona vani jeste pokrivena, kad ostane sa onima pred kojima treba otkriti svoju glavu, njoj je teže nego muškarcu, jer je žena bez kose zaista nešto što nije često ni uobičajeno, pa je to samim tim izlaže kritikama i podsmjehu.
Dakle, ako se ostvari darura (nužda), nema sumnje da je to dozvoljeno. Darura se ne ostvaruje u slučaju muškarca kome je opala sva kosa i on izgleda kao i hiljade ljudi oko njega, pa nije ni čudan ni ismijan, a može se ostvariti (darura postojati) ako mu je na čudan način opao dio kose, recimo samo na jednom dijelu glave).
Također, darura će postojati u slučaju žene kojoj opadne kosa na dijelu glave ili na cijeloj glavi.
Kao dokaz u prilog tvrdnji da ćelavost jeste stanje darure (nužde) jeste i poznati hadith koji je zabilježen u oba “Sahiha” u kome nam Resulullah (s.a.w.s.) opisuje stanje trojice ljudi od Benu Isra’ila, od kojih je jedan bio šugav, drugi ĆELAV, a treći slijep, pa je Allah svakom od njih poslao meleka koji ih je potrao i od njih je tako otklonjeno njihovo iskušenje (do kraja priče o nezahvalnosti nekadašnjeg šugavca i ćelavca a zahvalnosti slijepca).
Dakle, ćelavost itekako može biti neprijatnost i iskušenje koje opravdava nošenje perike.
Međutim, napominjem da ni tada namjera osobe (muškarca) ne treba da bude hvalisanje, uljepšavanje, prikazivanje ljepšim nego što inače i jeste (i nego što je osoba bila i prije gubitka kose), već da namjera i postupak zapravo bude uklanjanje od sebe pogleda ljudi, njihovog iščuđavanja, kritika, podsmjeha,… Samo tada će osoba, inša’Allah, biti sasvim opravdana i izuzeta iz zabrane nošenja perike.
A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Ebu Ahmed.