PITANJE:
Selam Alejkum ve rahmetullahi ve bereketuhu.
Jedan brat te selami i zamolio me da te pitam: “Dali ti je poznato šta da se radi kada se imaju mahane – slično bolesti ili neke druge – a želi da se stupi u brak, dali moraju da se iznesu i kako da se postupi. Da te Allah nagradi.”

ODGOVOR:
We ‘alejkumus-Selamu we rahmetullahi we berekatuh.

Akhi, muslimanu je zabranjeno da vara i obmanjuje.
Što se tiče mahana, obavezno je “prijaviti” one mahane koje su trajne i čije prikrivanje bi predstavljalo obmanjivanje buduće supruge.

Dakle, ako buduća nevesta nije vidjela budućeg muža ili ga je vidjela, recimo, samo na slici ili video-pozivu a nije vidjela njegovu cijelu figuru (tijelo), njemu je haram da sakrije i ne kaže joj da nema jednu ruku ili nogu, da je predebeo ili previše mršav, kao što mu je haram da kaže da ima deset godina manje ili da ima mnogo više znanja, obrazovanja ili imetka.

Zašto je sve ovo haram sakriti odnosno pogrešno predstaviti? Zato što to sadrži obmanu, varanje i zato što djevojka (žena) vjerovatno ne bi pristala da se za njega uda kada bi znala pravo stanje i biće obmanuta i prevarena ako joj on to ne kaže. I ne samo da će se osjećati prevarenom samim ulaskom u brak, već će biti prisiljena da trpi i podnosi nešto na što ne bi pristala da je znala pravo stanje stvari.

Međutim, inša’Allah da muslimanu nije grijeh da prećuti detalje svog džahilijjeta, grijeha od kojih se pokajao, svoje prošlosti, jer prećutkivanje toga ne utiče na njegov zajednički život sa budućom ženom. To što je on prije pet ili deset godina volio piti ili se kockati (ali se od tog pokajao) ne škodi braku i može to i sakriti, jer u osnovi Allah ne voli da čovjek spominje i prepričava svoje grijehe, posebno ne one koje mu je Allah sakrio ili od kojih se pokajao.

Za razliku od ovoga, u prvom slučaju, ako sakrije da ima 140 kg ili da ima samo 53 kg, ili da uopšte ne čuje ili da ima neki psihički problem, to ne samo da je prećutkivanje neke činjenice i varanje, već je izlaganje djevojke (žene) životu sa osobom sa kakvom nikada ne bi pristala da živi (da je znala njegovo pravo stanje).

Tako je i sa bolestima. Ako je bolest bezazlena ili laka, recimo pojačano lučenje želudačne kiseline ili gastritis, ili povremeni bol u leđima ili glavobolja, i sl., nešto što neće naškoditi bračnom životu, onda inša’Allah da to musliman ne mora “prijavljivati”. Ustvari, rijetko je naći insana da je potpuno, potpuno zdrav i da nema nikakav problem.

Međutim, ako je u pitanju neka ozbiljnija bolest ili mahana, koja može naštetiti bračnom životu: neki psihički problem poput česte i jake glavobolje, šizofrenije, dugogodišnji problemi sa džinnima (čime bi se supruzi učinio zulum maltretiranjem i zlostavljanjem), ili impotencija, neplodnost, i sl. (čime bi se supruzi nanijela nepravda na polju odnosa i poroda, potomstva), ili neka fizička mahana (čime bi se supruzi učinio zulum time da muž ne bi bio sposoban privređivati),… u tim slučajevima, nema sumnje da je obavezno upoznati buduću suprugu sa stvarnim stanjem stvari, jer bi u suprotnom to bilo od najvećih prevara i obmana.

Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem: “Najpreče je ispuniti ugovor kojim ste jedno drugome ohalalili stidna mjesta svoja” (tj. najpreče je ispuniti uslove bračnog ugovora). Primjenom fikhskog pravila “مفهوم المخالفة” (Mefhum el-Mukhalefeh, tj. Razumijevanje suprotnog) iz haditha se da razumijeti da je najveća pronevjera zapravo varati ili obmanjivati u ugovoru kojim su se ohalalila stidna mjesta, tj. u bračnom ugovoru.

Djevojci (ženi) čiji glas nije bilo dozvoljeno čuti, ni lice vidjeti, sa kojom se čovjek nije smio rukovati, miješati, osamiti, upravo tim bračnim ugovorom postaje halal da se sa njim osami i oslobodi i otvori, da sa njim razmjenjuje osjećanja, a da on sve to “dobije” time što ju je prevario i prećutao da ima 50 kg više, da ne zna ni harfove čitati (a njoj rečeno da je učen), da nema nikakav posao ni načina da je izdržava (a njoj rečeno da je situiran),…

Znači, ne tiče se samo bolesti i fizičkih mahana. Muslimanu je haram prećutati da živi sa roditeljima koji su uz to možda i nervozni, vulgarni, prema islamu negativno nastrojeni, koji će buduću snahu kinjiti i izrabljivati (a djevojka mislila da će živjeti sama sa mužem), i sl.

Dakle, obaveza je iznijeti i “prijaviti” sve stvari koje važe za negativne, za problematične, sve stvari koje će možda (ili vrlo vjerovatno) uzrokovati da se djevojka, ako se te stvari prećute, samim njihovim saznanjem osjeti iznevjerena i prevarena, pa ili zatražiti razvod ili ostati u takvom braku ponižena i obmanuta.

Te stvari mogu biti zdravstvene prirode (bolest, mahana i sl.), ali i imovinske (siromaštvo, život u “zajednici” sa roditeljima), moralne prirode i slično.

A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Ebu Ahmed.