PITANJE:
Esselamu alejkum we rahmetullahi we berekatuhu Allahov robe. Jedno pitanje: Da li se može i ima li vjerodostojan hadis da sin može obaviti umru za umrlu majku? To mi je malo nejasno. Ima li validan dokaz u hadisima sahih?

ODGOVOR:
We ‘alejkumus-Selam we rahmetullahi we berekatuh.

Iako si pitao konkretno za obavljanje ‘umre, odgovor ću, zbog aktuelnosti i koristi, proširiti i na druga djela ‘ibadeta.

Od ‘A’iše, radijallahu ‘anha, se prenosi da je neki čovjek došao Resulullahu, sallallahu ‘alejhi we sellem, i rekao mu: ”Allahov Poslaniče, moja majka je iznenada umrla, a mislim da bi udijelila sadaku da je mogla izgovoriti, pa hoće li ona imati nagradu ako ja umjesto nje udijelim sadaku?” Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ”Da, hoće.” *(hadith je muttefekun ‘alejh, bilježi ga imam el-Buhari, br. 1388 i imam Muslim, br. 1004.

Šejkhul-islam Ibnu Tejmijje, rahimehullah, kaže: “Imami su saglasni da sadaka stiže do umrlog. Također, u vezi s tim (u vezi prihvaćenosti dobrih djela učinjenih u korist umrlog) su se saglasili i kada su u pitanju ‘ibadeti materijalne prirode, kao što je oslobađanje roba. Međutim, razišli su se u mišljenju kada su u pitanju tjelesni ‘ibadeti kao što je namaz, post, učenje Kur’ana i slično.” (“Medžmu’ul-Fetawa”, 24/309)

Što se posta tiče, svakako da je ispravno mišljenje da je postiti umjesto umrlog (u njegovu korist) ispravno zbog sljedećih vjerodostojnih haditha:

Od ‘A’iše, radijallahu ‘anha., se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, rekao: “Za onoga koji preseli a ostane dužan post, to će napostiti njegov nasljednik.” (hadith je muttefekun ‘alejh, bilježe ga imam el-Bukhari, br. 1952 i imam Muslim, br. 1147)

Od Ibnu ‘Abbasa, radijallahu ‘anhu, se prenosi da je jedne prilike kod Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, došla jedna žena i rekla mu: “Moja sestra je preselila, a ostala je dužna da isposti dva mjeseca uzastopno.” Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, ju je upitao: “Da je tvoja sestra nekome nešto ostala dužna, da li bi ti to izmirila (umjesto nje platila)?” Odgovorila je potvrdno, pa joj je Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, rekao: “Allahovo pravo je preče (tj. izmirivanje obaveze prema Allahu je još preče).” (hadith je sahih, a bilježi ga Ibn Madže, br. 1758)

Što se tiče hadždža i ‘umre, prenosi se da je neki čovjek došao Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi we sellem, i rekao mu: “Allahov Poslaniče, moj otac je star čovjek i ne može obaviti hadždž i ‘umru niti može putovati”, pa je Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, rekao: “Obavi hadždž i ‘umru na račun (umjesto) svog oca.” (hadith bilježi imam en-Nesa’i, br. 2621)
A poznato je da bolesni i onemogućeni u ovim pitanjima imaju isti status kao i umrli, tj. da sve ono što se može učiniti za bolesnog i onemogućenog, može se učiniti i za umrlog.

Što se tiče učenja Kur’ana za umrlog, nema nijednog vjerodostojnog haditha koji na to podstiče ili to odobrava. I pored toga, mnogi islamski učenjaci su analogijom došli do stava da umrli ipak ima koristi od takvog učenja, za razliku od imama Šafije koji smatra da nema.

Ibnu Tejmijje u djelu “Medžmu’ul-Fetava” u govoru o spomenutim djelima ‘ibadeta (post, hadž, sadaka i sl.) koja koriste umrlom, navodi da nema sumnje u njihovu korist na osnovu haditha Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, dok o dobrovoljnom namazu i učenju Kur’ana za umrlog postoje dva stava među učenjacima:

  1. Stav da će umrli od toga imati koristi (stav imama Ahmeda, Ebu Hanife, nekih sljedbenika šafi’ijskog medhheba i dr.)
  2. Stav da umrli od toga neće imati nikakve koristi (stav malikijske i šafi’ijske pravne škole i inša’Allah ispravno mišljenje).
    Međutim, naglašavam da i oni učenjaci koji su stava da umrli ima koristi od našeg učenja Kur’ana (iako je ispravnije da nema), time nikako ne misle na plaćanje “imamu” (hodži) ili bilo kom drugom da uči Kur’an umrlom.

Što se tiče uzimanja naknade za učenje Kur’ana i posvećivanje tog učenja umrlom, to je zabranjeno djelo po idžma’u svih učenjaka.

NAPOMENA:
Sva djela ‘ibadeta koja čovjek čini umjesto (na račun, u korist) umrlog, želeći da umrli ima nagradu od tog njegovog djela, moraju biti činjena isključivo za umrlog koji je bio muwehhid (musliman), te koji je ta djela činio (post i sl.) ili volio učiniti ali nije bio u mogućnosti.
Dakle, suludo je postiti za umrloga koji je umro kao onaj koji nikad nije postio ili je postio pa prestao i to godinama nije činio i takav umro.
Besmisleno je ići na hadždž ili na ‘umru za umrlog koji je za vrijeme svog zdravlja imao viška novca ali je kupovao imanja i placeve, kuće i auta a nije mu ni na um padalo da obavi hadždž i ‘umru.
Na kraju, u svim hadithima (kojima dokazujemo da se to može činiti i da umrli ima koristi od toga) vidimo da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, to odobravao ljudima čiji roditelji su voljeli ili namjeravali to učiniti ali ih je smrt u tome spriječila.

ZAKLJUČAK:
‘Ibadet sadake, posta, hadždža i ‘umre se može učiniti u korist umrlih i nadati se da će oni od toga imati koristi, ali samo u korist umrlih koji su to činili ili voljeli činiti (sa izuzetkom sadake koja nije naređena pa se može dati i u korist umrloga koji nije griješan što je nije davao).

A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Ebu Ahmed.