PITANJE:
Salam Aleikum. Imam jedno pitanje:
Da li je u ratnom stanju, kada se neprijatelji zarobe, dozvoljeno njih na prisilan nacin tjerati da recitiraju i uce Kuran napamet? Vidio sam dosta toga na podrucju Afrike i podrucju Sama (Sirije), ali nisam siguran u ispravnost tih postupaka.
Recimo, vidio sam kad je bio rat u Siriji da su zarobljene Jezide prisilno ucili Kuran napamet a poslije oslobodjenja tih Jezida od strane njihove vojske, su ih ti njihovi takozvani “psiholozi” pokusali odvratiti od toga da znaju Kuran napamet…

ODGOVOR:
We ’alejkumus-Selam.

Uzimanje ratnih zarobljenika je svakako dozvoljeno tekstom Kur’ana i sunneta, iako se neki novotari i modernisti među “muslimanima“ groze na spomen toga.
Dovoljan je 4. ajet sure Muhammed u kome stoji:
فَإِذَا لَقِيتُمُ الَّذِينَ كَفَرُوا فَضَرْبَ الرِّقَابِ حَتَّىٰ إِذَا أَثْخَنتُمُوهُمْ فَشُدُّوا الْوَثَاقَ فَإِمَّا مَنًّا بَعْدُ وَإِمَّا فِدَاءً حَتَّىٰ تَضَعَ الْحَرْبُ أَوْزَارَهَا
“Kada se (u borbi) sretnete sa onima koji ne vjeruju, po vratovima ih udarajte sve dok ih ne oslabite, a onda ih vežite, i poslije ih ili velikodušno ropstva oslobodite ili otkupninu zahtijevajte, sve dok borba ne prestane.“

Također, dozvoljeno je da musliman od tih robova učini radnike, poslugu i priležnice, uz podstrek na oslobađanje od ropstva.
Dakle, i pored dozvole posjedovanja robova, islam je došao sa jasnim podsticajem na njihovo oslobađanje time što je u toliko ajeta i haditha oslobađanje roba ropstva spomenuto kao veliko dobro djelo.

Međutim, iako je roba (robinju) dozvoljeno prisiliti da radi, nije je dozvoljeno prisiljavati na ulazak u islam niti na činjenje islamskih obreda.

Zabrana prisiljavanja nevjernika da prime islam je jasno spomenuta u Allahovim riječima:
لَا إِكْرَاهَ فِي الدِّينِ ۖ قَد تَّبَيَّنَ الرُّشْدُ مِنَ الْغَيِّ
“Nema prisiljavanja u vjeru (prisilnog nametanja islama)! Već je razjašnjena uputa od zablude.“ (sura el-Bekare, 256. ajet)

A ako bi neko rekao da su ti zarobljenici tjerani (prisiljavani) da uče Kur’an bez prisiljavanja da prime islam, reklo bi mu se: Allah ne prihvata dobra djela (učenje Kur’ana) od nevjernika, pa još od nevjernika koji je na to prisiljen!
Dakle, Allah ne prihvata učenje Kur’ana od “učenjaka“ munafika, od imama murtedda, od taliba sektaša-zabludnika, ma koliko učio sa žarom i lijepom namjerom, posvećeno i emotivno, a kamoli od nevjernika koji je još na to učenje prisiljen.
Jedno je (i u redu je, shvatljivo je) zarobljeniku zabraniti da čini grijehe, ali ne i naređivati mu (tjerati ga) da čini ‘ibadete (obrede islama). Shvatljivo je dati mu mushaf ili prijevod Kur’ana da čita, ne bi li ga to navelo da shvati istinitost islama i njegovu ljepotu pa da ga prihvati, ali ga prisiljavati da uči Kur’an (kira’etom koji je ‘ibadet) ili da ga memoriše (uči napamet) je besmisleno, nedozvoljeno, kontraproduktivno i da’wetski štetno.

A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Ebu Ahmed.