DA LI JE DOZVOLJENO DATI ZEKATUL-FITR U DANIMA PRIJE BAJRAMA ?

PITANJE:
Esselamu alejkum.
Dao sam sadekatul fitr 5,6 dana prije Bajrama, a onda cujem da to nije ispravno, da ga treba pred Bajram namaz. Da li sam pogresio i da li mi je to prihvaceno?

ODGOVOR:
We ‘alejkumus-Selam.
Nisi pogriješio, a evo i zašto.

Mudrost davanja zekatul-fitra je jasno spomenuta u hadithima Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, kada je rekao da se time treba pomoći porodici potrebnog da bar na taj dan (Bajram) ne bi tražili od ljudi. Dakle, prevashodna svrha u slučaju onoga koji daje jeste da se njime očisti i iskupi za eventualne pogreške i ružan govor u danima posta, a svrha u slučaju onoga koji to prima jeste da dobije hranu za dan Bajrama.
Upravo zato se i kaže da je zekatul-fitr najbolje dati posljednjeg dana ramadana ili od nastupa akšama uoči Bajrama pa sve do pred sam Bajram-namaz, a sve radi ispunjenja spomenute svrhe i potrebe.
Međutim, iako ćeš čuti da se to mora dati samo tada, treba se čuvati svake isključivosti i jednoumlja, jer postoje predaje da bi određeni ashab dao zekatul-fitr na dva ili tri dana prije Bajrama.
Onda sam čuo i za stav da se, eto “može dati i dva-tri dana pred Bajram“ jer je tada dao Ibn ‘Umer.
Međutim, da li se smije da ti samo na dva-tri dana prije Bajrama (kako je postupio ashab), pa da se kaže da nije ispravan taj ‘ibadet onome koji ga je dao na pet-šest dana ranije, ili je poenta u tome da se jednostavno može dati prije Bajrama a da se ne mora to u dan precizno ograničavati? Nema sumnje da je ovo drugo u pitanju, baš onako kako je poenta da je za ispravnost džume-namaza džemat, a da to nije uslovljeno sa četrdeset ljudi koliko je bilo na prvoj khutbi u Medini, niti je uslovljeno sa dvanaest ljudi koliko je ostalo uz Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, nakon što su ga ostali ostavili stojeći (kraj sure el-Džumu’a).
Ili isto onako kako je dozvoljeno da u izuzetnim slučajevima čovjek klanja i nakon obavljenog witr-namaza, a da to nije ograničeno na dva rekata koliko je Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, klanjao te jedne prilike.

Dakle, kao što nećemo minimalan broj klanjača za ispravnost džume-namaza ograničavati da mora da bude četrdeset niti dvanaest, već je poenta u skupini ljudi, te kao što nije ispravno ograničavati dozvoljenost klanjanja nafile i nakon witr-namaza na dva rekata, već je poenta u dozvoljenosti klanjanja i nakon witra, tako ovdje nije ispravno ograničavati dozvolu davanja zekatul-fitra na dva ili tri dana pred Bajram, već je poenta u dozvoljenosti davanja prije Bajrama, ali imajući u vidu mudrost tog propisa i njegovu potrebu, te čineći sve da se ona ispuni, a ona je, kako rekosmo, da se potrebnome obezbijedi hrana za dan Bajrama.
Da je dozvoljeno dati zekatul-fitr i na nedjelju ili deset dana prije Bajrama shvatićemo bolje ako imamo u vidu i sve “faze“ koje u današnjem načinu života imamo, faze u izvršavanju ovog ‘ibadeta. Naime, često postoji dan u kome brat iz dijaspore pošalje novac nekome na Balkan da to umjesto njega udijeli, pa drugi dan, možda sutradan kada to brat to u banci podigne, pa treći dan u kome se hrana kupi i ostavi u mesdžidu, možda četvrti u kome potrebni brat to od džemata preuzme ali je u i’tikafu pa je hrana kod njega i dalje u mesdžidu, a onda i peti dan kada ta hrana stigne u kuću i kuhinju onoga koji je potreban.
Koji je dan onaj dan u kome je DAT zekatul-fitr? Da li dan u kome je brat iz dijaspore uplatio (on je tada DAO, spominje se davanje) ili dan kada je brat to primio u svoje vlasništvo, najbolje kod kuće mu ponijeto (on je tada primio, tada mu je UDIJELJENO, spominje se udijeljivanje).
Trebamo biti svjesni mogućih propusta, jer se često desi da neki brat pošalje (uplati) novac na dan prije Bajrama, ali da taj novac “legne“ na račun primaoca tek na dan Bajrama (ili brat ne stigne da podigne istog dana ako je u pitanju Western Union i sl.), ali tada ne rade banke ili ne rade prodavnice da se kupe namirnice, pa se ispostavi da onaj koji to treba primiti, to primi drugi ili treći dan Bajrama. Tada je uplaćeno na vrijeme, baš po sunnetu, ali je u ruke potrebnoga stiglo kasno.
Ili se desi da neko telefonom zatraži da se negdje u njegovo ime to udijeli, a da će on platiti kad se sretnu, kasnije nakon Bajrama, danima, nedjeljama ili čak mjesecima. Tada je obrnuto – stiglo je u ruke potrebnoga na vrijeme, ali onaj koji je to iz svog imetka trebao odvojiti to plaća znatno nakon Bajrama.

Zato kažem da je sasvim u redu i ako neko plati i na 10 dana prije Bajrama, pa dok neko to preuzme, kupi, sakupi sa ostalim namirnicama, fitrom druge braće, dok odnese,… a da se ostvari i ispuni poenta i mudrost propisa – da potrebni ima hranu za Bajram.

A sve i ako si tu na licu mjesta, ako ne šalješ novac putem banke nekome da to kupi i udijeli, već si u gradu, selu gdje ima potrebnih, pa ni tada nije problem ako si dao na pet-šest dana prije Bajrama.
Dokaz koji govori u prilog tome jeste činjenica koja je skoro uvijek prisutna, a to je da potrebna osoba uvijek dobije više hrane nego što je potrebno za taj bajramski dan. Dakle, ako je (a jeste) cilj izvršavanja ovog propisa da siromašni tog dana ne mora tražiti od ljudi, a a ako si mu ti svakao spremio dati 10 kg riže ili pasulja ili brašna, što je svakako mnogo više od onoga što mu je potrebno za hranu na Bajramski dan, nije problem ako mu daš na 5,6 dana prije Bajrama, jer će i tako cilj biti ispunjen, tj. on na taj dan neće oskudijevati.
Bilo bi sporno i neispravno ako bi ti davao samo, recimo, 2 kg riže (jer živiš sam i daješ samo za sebe), daš je siromahu na sedam dana pred Bajram, a on to upotrijebi (pojede) za neki od iftara ili sehura i ne ostane mu za dan Bajrama, pa tog dana bude potreban ili traži.
A ovako, kada nas, recimo, petorica dajemo jednom istom bratu, svako po 10-ak kilograma hrane, pa će on imati hranu možda i za mjesec, nimalo nije sporno ako mu je neko od nas svoj zekatul-fitr dao na pet dana prije ostalih.
U zaključku se može reći da je pohvaljeno vrijeme od akšama posljednjeg dana pa sve do nastupa Bajram-namaza, a da je sve prije toga dozvoljeno.
A onaj ko ovo ne razumije i ne prihvata, šta bi rekao na ‘Umerovo ukidanje kategorije “za pridobijanje srca“? Naime, u vrijeme khilafeta ‘Umer ibnul-Khattaba, radijallahu ‘anhu, islam je toliko ojačao a muslimani bili ponosni, da je on obustavio da se iz Bejtul-mala (državne blagajne) izdvaja i daje od zekata išta onima čija srca treba pridobiti, uz obrazloženje da je taj propis važio u vrijeme kada su muslimani bili malobrojni, slabi i potlačeni, a da su danas (tj. tada) muslimani dovoljno jaki, nezavisni, ponosni da bi ikoga imetkom pokušavali pridobiti. Ovo je shvatanje ‘Umera, koji je razumijevao povode objave ajeta i haditha i shvatao vjeru. A fikh je upravo to, shvatanje vjere, a ne samo pamćenje ajeta i haditha i nečijih fetwi…

A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Ebu Ahmed.