PITANJE:
Esselamu alejkum brate. Ja sam trenutno na umri pa me zanima da li bih mogao da obavim umru za svoju hanumu koja je kuci, a zdrava je i sposobna da je i ona obavi a imala bi i sredstava, novca. Allah te nagradio.

ODGOVOR:
We ‘alejkumus-Selam we rahmetullahi we berekatuhu.
Pitanje koje si postavio zavisi od mnogo faktora.
Nakon konsultovanja onoga što su učenjaci rekli, mogu reći da mislim da to nije ispravno učiniti, a evo i zašto:

1) Učenjaci se razilaze da li čovjek može u jednoj godini više puta obaviti ‘umru ili može samo jednom. Međutim, iako ima nekoliko velikih imena među onima koji kažu da se može obaviti samo jedna ‘umra godišnje (tabi’in Ibrahim en-Nekha’i, te Ibnu Tejmijje), oni nisu iznijeli jasan dokaz za tu tvrdnju (osim predaje da je praksa ashaba bila da umru obave jednom godišnje, što nije dovoljan dokaz da ospori taj postupak), pa je inša’Allah ispravno mišljenje većine učenjaka, a to je da se može obaviti više ‘umri u toku jedne godine. Možemo reći da ovo nije za “naš slučaj” (tj. o kome si pitao), jer pričamo o jednoj ‘umri za sebe, a drugoj za drugu osobu (kao bedel).

2) Učenjaci se razilaze može li čovjek, ako je već otišao kao bedel (da umjesto nekoga obavi ‘umru, može li) da uz to obavi ‘umru i za sebe, a inša’Allah da je ispravno mišljenje da može, a neki su uslovili da pita onoga (porodicu) za koga ide, tj. one koji su mu platili da ide na ‘umru za njega, što je čudno mišljenje, tako da inša’Allah može (obavlja ‘umru kao bedel za drugoga, a usput nakon toga obavi i za sebe).

3) Muško može obaviti ‘umru za žensko, kao što može i žensko za muško.

4) Učenjaci se razilaze da li je ‘umra uopšte wadžib (obaveza). Neki je “ravnaju” sa hadždžom (da je obavezna jednom u životu kao i hadždž), a neki smatraju da je ona samo potvrđeni sunnet.

5) Međutim, ono što osporava obavljanje ‘umre u ime supruge koja je zdrava jeste podatak da kad učenjaci spominju bedela (onoga ko ide da obavi hadzdz ili ‘umru za drugoga) spominju umrlu ili spriječenu osobu. Znamo šta je umrla, ali spriječena osoba nije osoba koja nema finansijskih uslova. Jer, onaj ko nema novca, on nije mukellef (obveznik) za tu obavezu, dakle njemu hadždž ni ‘umra nisu obaveza.
Tek ako osoba (nečija supruga) ima novca da obavi ‘umru i tek ako je stava da joj je to obavljanje ‘umre wadzib, tada ona mora poći (živa je, a ima novca).
Umjesto nje (kao bedel) tada neko može da obavi ‘umru samo ako nju nešto spriječava, a kao te prepreke spominju se bolest i nesigurnost. Bolest, opet, znamo šta je, a nesigurnost je ako, recimo, ima prepreka u putu (ratovi, nesigurnost, pobune, drumski razbojnici) ili osoba ima opravdan razlog da vjeruje da bi je tamo mogli uhapsiti ako ode.
Ja bih se usudio da na to dodam i situaciju da osobi vlast nikako neće da izda pasoš ili joj ga je oduzela ili joj zabranila da napušta zemlju i slično. Te tri stvari bi bile SPRIJEČENOST: bolest, nesigurnost i nemogucnost da ode tamo.
Ako osoba ima novca da obavi ‘umru, te ako smatra da joj je ‘umra wadžib, a spriječena je u nekom od ta tri stanja, onda može da nekome plati (ili ne plati) da on umjesto nje (“u njeno ime”) obavi ‘umru.
To uslovljavanje i ograničavanje ide do te mjere da sam u govoru o bedelu za hadždž našao da učenjaci kažu da sve i ako čovjek jeste teško bolestan i time spriječen da obavi hadždž, i kad neko umjesto njega obavi hadždž, da ako nakon toga čovjek ozdravi, da se ne smatra da je izvršio obavezu već će nakon ozdravljenja biti obavezan da lično obavi hadždž.
Kažem, ovo sam našao u govoru o hadždžu (a ne ‘umri), pa će neko smatrati da se ovo isto odnosi i na ‘umru (onaj ko ‘umru smatra wadžbom kao i hadždž), a neko ne (onaj ko ‘umru smatra potvrđenim sunnetom).

Ipak, moja poenta spominjanja toga jeste u tome koliko je propis bedela (zamjene, tj. obavljanja hadzdza i ‘umre umjesto nekoga) ograničen samo na bolesnika i spriječenog, pa i kad nestane te bolesti ili spriječenosti, obaveza obavljanja obreda se vraća na čovjeka koji je sada zdrav ili siguran.
Pa ako se obaveza vraća na onoga ko ozdravi nakon što je bio teško bolestan i nesumnjivo mogao da drugi za njega obavi hadždž, još je sumnjivije (upitnije) obavljati hadždž ili ‘umru za nekoga ko je u stanju da ih obavi.

Dakle:
PRVO: Ako nema novca, nije ni obavezan.
DRUGO: Ako ima novca, hadždž mu je obaveza, a učenjaci se razilaze da li mu je obavezna ‘umra.
TREĆE: Ako mu je ‘umra obavezna, a bolestan je ili je spriječen nesigurnošću ili nemogućnošću putovanja, tada može poslati bedela.
ČETVRTO: Ko ima novca i smatra da mu je ‘umra obavezna, treba je sam obaviti i nema pravo slati bedela, kao što bedela nema pravo slati ni onaj ko je poslom prezauzet, ko nema vremena ni volje, ko ne voli da putuje, ko se nerado odvaja od zavičaja ili porodice,…

A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Ebu Ahmed