PITANJE:
Assalamu aleikum wa rahmatullahi wa barakatuhu brate.
Cuo sam hadith da Ako covjek umre kao sehid od bolesti ili na Allahovom putu za 70 i nesto osoba se moze zagovarati na sudnjem danu. Da li je to vjerodostojno?

ODGOVOR:
We ‘alejkumus-Selam we rahmetullahi we berekatuhu.

Govoreći o statusima šehida, učenjaci su ih podijelili u tri kategorije: šehide dunjaluka i akhireta, šehide akhireta i šehide dunjaluka (dunjalučke).

1) Šehidi dunjaluka i akhireta, dakle šehidi koji na oba svijeta imaju taj veličanstven status (status šehida) su oni koji su poginuli boreći se na Allahovom putu, dakle borci, mudžahidi koji su na tom putu preselili.
Oni na dunjaluku imaju propis šehida, tj. ne gasule (ne kupaju) se, ne umotavaju se u kefine, niti im se klanja dženaza-namaz (sa izuzetkom mišljenja pravnika hanefijske pravne škole koji zastupaju stav da se takvima ipak klanja dženaza, uz nekupanje i neumotavanje u kefine).
Na akhiretu imaju status šehida, tj. sve one nagrade obećane borcima na Allahovom putu.

2) Šehidi akhireta, dakle šehidi koji na akhiretu imaju status šehida su mnogi drugi mimo boraca na Allahovom putu, koji su u šeri’atskim tekstovima (hadithima) nazvani šehidima, a to su sljedeće kategorije ljudi: musliman koji je ubijen greškom, koji se u vodi utopi, koji u vatri izgori, koji umre zarobljen pod ruševinama, kog zadesi smrt na putu traženja znanja, žena koja umre u stanju nifasa, onaj ko umre od ujeda akrepa, koji umre od kuge,…
Ovi imaju status šehida i nagradu na akhiretu, ali se na njih ne odnose propisi šehida na dunjaluku, pa se oni i gasule (kupaju), i umotavaju u kefine, i klanja im se dženaza-namaz.

3) Šehidi dunjaluka, dakle oni koji samo na dunjaluku imaju status šehida, a to su munafici koji su poginuli neiskreno se boreći na Allahovom putu, da Allah sačuva.
Dakle, to su oni koje muslimani nakon njihove pogibije ne gasule (ne kupaju), ne umotavaju ih u kefine, niti im klanjaju dženaze-namaz, smatrajući ih iskrenima, šehidima.
Međutim, ako su bili neiskreni, ako su bili munafici (licemjeri), ti dunjalučki propisi i “privilegije” je sve što će imati od dobra za svoje djelo, jer na akhiretu neće imati nikakvog hvale vrijednog statusa ni nagrade, već će imati samo kaznu.

Moleći Allaha da nas sačuva osobina trećespomenute skupine, razmotrićemo samo prve dvije: One prve, koji poginu u borbi na Allahovom putu (pa se na njih odnose dunjalučki propisi šehida, kao i akhiretski status) i one druge, koji umru na neki od gorespomenutih načina (bolesti i nedaće).

Imam Ahmed, et-Tirmidhi i Ibn Madže bilježe vjerodostojan hadith da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, rekao:
“Šehid će kod Allaha imati šest odlika: biće mu oprošteni grijesi s prvom kapi krvi, biće mu pokazano njegovo mjesto u džennetu, biće sačuvan od kaburske patnje, biće siguran od najvećeg užasa, biće mu na glavu stavljena kruna dostojanstva, čiji je jedan dragulj bolji od dunjaluka i svega što je na njemu, biće oženjen sa sedamdeset i dvije hurije i moći će činiti šefa’at (zauzeti se) za sedamdeset svojih rođaka.“

Također, Ebu Dawud, Ibn Hibban, el-Bejheqi, el-Bezzar i el-Adžurri u djelu “Eš-Šeri’ah” biljeđe vjerodostojan hadith da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, rekao:
“Šehid će činiti šefa’at (zauzimati se) za sedamdeset članova iz svoje porodice”.

Pa iako nema sumnje da su za obje kategorije šehida pripremljene velike nagrade, ispravno mišljenje je da se hadithi koji spominju najveličanstvenije nagrade šehida odnose ipak samo na one iz prve kategorije.
Dakle, i pored velikih obećanih nagrada, recimo šest odlika iz prvospomenutog haditha se ne odnose na onoga ko, recimo, prosto umre od kuge.

A i svi smo svjedoci da je mnogo veća žrtva mudžahida koji pogine nego onoga ko umre pod ruševinama.
Mudžahid se žrtvovao i odrekao i svojevoljno uzeo oružje i otišao u borbu na Allahovom putu, pristajući na “trgovinu sa Allahom” (ajet sure et-Tewbe: “Allah je od vjernika kupio njihove živote i njihove imetke u zamjenu za džennet koji će im dati”) i Allahova pravda je u tome da njemu pripada nagrada veća nego onome ko se u vodi utopi.

Dakle, sažetak odgovora na tvoje pitanje:
Da, šefa’at šehida za sedamdeset članova svoje rodbine je istina, a vjerovatnije je da se taj status ne tiče svih kategorija šehida, već samo onoga ko pogine u borbi na Allahovom putu.

A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Ebu Ahmed.