PITANJE:
Esselamu alejkum.
Kada bi čovjek npr. zastupao stav da je brijanje brade mekruh, da li bi on u tom slučaju bio griješan, ako bi obrijao bradu?
Jer, nije baš sve tako, kako neki žele predstaviti, tj. da su svi učenjaci složni da je brijanje brade haram, šafijski učenjaci kažu da je to mekruh, i za to imaju svoje dokaze.
Učenjaci se i razilaze, šta u osnovi spada u bradu, neki smatraju da ono što raste na obrazima ne spada u bradu, i da je to dozvoljeno obrijati, imam Ahmed i određeni malikijski učenjaci su bili na ovom stavu.
Pošto meni brada ne raste baš jednako sa strane, tj. negdje je ima, negdje nema, i izgleda doista ružno, da li bi ja bio griješan u slučaju kada bih obrijao sa strane te dlake ?

ODGOVOR:
We ‘alejkumus-Selam.

Halali što ću biti ovako direktan, ali ti pitaš a sam odgovaraš.
Tj. ti najprije pitaš da li će čovjek biti griješan ako uradi zabranjeno djelo (brijanja brade) ako misli da je to ipak (samo) mekruh,
da bi poslije počeo da navodiš stav onih koji smatraju da je to mekruh.
Dakle, da li mi govorimo o čovjeku koji GRIJESI što smatra da je to mekruh, ili ga već shvatamo i opravdavamo i još namećemo da je taj stav ispravan?

Bilo kako bilo, odgovor je da nečije neznanje da je nešto zabranjeno može biti opravdanje, ali ne i pogrešno tumačenje u ovako jasnoj stvari.
Dakle, ako čovjek ne bi imao znanja da je bradu zabranjeno brijati, pa to činio, ne bi bio griješan.
Međutim, ako zna za sve validne i jasne dokaze i nakon toga smatra da je to samo mekruh, može biti kriv ali i opravdan u svom STAVU, ali ne i DJELU (brijanja).

Npr. postoji nekoliko (samo par) velikih islamskih učenjaka koji su smatrali da slušanje muzike nije haram.
Međutim, oni to nisu rekli i napisali zato što su je slušali, već jer neki dokazi do njih nisu došli, a one dokaze koji su do njih došli su smatrali slabim, i prosto su se bojali da za nešto (muziku) za što nisu mogli naći jasan dokaz zabranjenosti kažu da je haram, da ne bi o Allahovoj vjeri rekli nešto bez znanja, da ne bi rekli da je haram nešto što možda nije.
I u tome (mišljenju, stavu) oni mogu biti opravdani, ali ne bi bili opravdani da su (kao plod tog mišljenja) slušali muziku i uživali u njoj.

Također, postoje islamski učenjaci koji su smatrali da je pokrivanje lica žene (samo) sunnet i mustehabb, shodno nekim dokazima koji su o tome do njih došli.
Međutim, žene i kćerke tih učenjaka su svakako pokrivale svoja lica.
Te žene mogu biti opravdane što su mislile da čine sunnet ili pohvalnu stvar (pokrivanjem lica), ali ne bi bile opravdane da su (kao plod tog mišljenja da to nije wadžib) otkrile svoja lica.

Također, postoji dio islamskih učenjaka koji smatra da je onaj koji ne klanja namaz iz nemara (ali ne negira njegovu obaveznost) i dalje musliman, griješnik.
Iako je to pogrešno misljenje, ti učenjaci mogu biti opravdani, ali da su kao posljedica tog mišljenja (pošto već “nije kufr”) ostavili namaz, ne bi bili opravdani, pa ne bi bili samo griješnici, već i kafiri.

Tako je i sa brijanjem brade.
Onaj ko je drži puštenom može biti opravdan ako vjeruje i smatra (na osnovu nekih tekstova, a ne slijedeći strast) da je to što čini (što pušta bradu) sunnet a ne wadžib, te i opravdan ako smatra da onaj ko obrije bradu čini mekruh a ne haram.
Iako je to mišljenje pogrešno, on može biti opravdan sve dok bradu ne krati na nepropisnu dužinu ili je brije.
Ako je brije, neće ga grijeha spasiti i opravdati to što misli da je to samo mekruh.

A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Ebu Ahmed.