BRAK SA KRŠĆANKOM

PITANJE:
Es selamu alejkumu brate. Imam jedno pitanje.
Mogu li ja ozeniti Srpkinju ehli kitabijku, ako ona vjeruje u jednog Boga i ako se odrekla svetaca i sirka. Sta ona jos treba uraditi da bi se mogli vjencati?

ODGOVOR:
We ‘alejkumus-Selam.

Ženu Ehlul-kitabijku je Allah u Kur’anu dozvolio oženiti, pa makar se ona i ne odrekla kufra i širka koji kao kršćanka ili Jevrejka pri sebi ima.
To je ona razlika između Jevreja i kršćana sa jedne, i svih ostalih nevjernika sa druge strane.
Dakle, ako bi se uslovljavalo da kršćanka i Jevrejka moraju prihvatiti islam da bi je musliman oženio, onda bi ih to poistovjetilo sa ostalim nevjernicama, što je pogrešno.

Iako Jevreji i kršćani jesu nevjernici, njihove kćeri je muslimanima halal oženiti, i meso životinja koje su oni zaklali je muslimanima halal jesti.
Sve ostale vrste nevjernica moraju prihvatiti islam da bi ih musliman mogao oženiti.

Ipak, upozoriću te na četiri stvari:

PRVO:
Bilo je selefa koji su ženidbu muslimana Jevrejkom i kršćankom smatrali neželjenim, pokuđenim. Tako je ‘Abdullah ibn ‘Umer, kada mu je spomenuta ženidba kršćanskom u kontekstu da je zabranjen brak sa mušrikinjom, ali ne i kršćankom, rekao: “A koji je veći širk od njenog smatranja Isa Allahovim sinom?”

DRUGO:
Iako je Allah muslimanu dozvolio brak sa kršćanskom i Jevrejkom, uistinu postoji određena opasnost po brak sa takvom djevojkom (ženom). Naime, islamski učenjaci su spomenuli potrebu (ne naredbi i obavezu, ali ipak potrebu i poželjnost) jednakosti ili sličnosti među supružnicima, tj. sličnost u starosti, imetku, porijeklu, ljepoti, obrazovanju i sl.
Dakle, iako je dozvoljeno da 50-godišnji musliman oženi 17-godišnju djevojku, poželjna je sličnost u starosnoj dobi jer se lahko može desiti da nakon par godina braka mlada žena ne bude zadovoljna starim mužem.
Iako je dozvoljeno da musliman koji nikako nije lijep oženi prelijepu djevojku, poželjna je sličnost u ljepoti jer ubrzo ljepotica može osjećati ili ispoljavati nezadovoljstvo mužem koji nikako nije lijep.
Iako je dozvoljeno da siromah oženi djevojku iz bogate porodice, da neugledan oženi plemićku i da neobrazovan oženi inteligentnu i obrazovanu djevojku, poželjna je sličnost u imetku, porijeklu i obrazovanju, jer će bogatašica možda teško podnositi siromaštvo, plemićka ne biti ispunjena u braku sa neuglednim, a obrazovanoj biti dosadno sa nedovoljno pametnim i informisanim.
Pa kažem: Ako je potrebno i poželjno voditi računa na tu sličnost ili jednakost u starosti, ljepoti, imetku, porijeklu, obrazovanju,… zar nije bar poželjna jednakost u najvažnijoj stvari, a to je vjerovanje? Pa onako kako se muškarac ubrzo nakon ženidbe može “ohladiti” od nedovoljno lijepe ili mlade ili pametne žene, još prije se može desiti da mu dojadi brak sa osobom koja ne vjeruje kao on, koja hrče dok on klanja sabah, koja žvaće dok on posti, i sve slično.

TREĆE:
Musliman mora paziti da djevojka ili žena koja se pripisuje kršćanstvu ne bude u stvari ateista ili demokrata, što bi je izvelo iz opisa i okvira kršćanki i ehlul-Kitabijki.
Dakle, Zorica ili Dženifer može lahko da ustvari bude ateista ili demokrata, onako kako su mnogi Muhammedi i Ahmedi ateisti ili demokrati. Djevojka (žena) je kršćanka samo ako istinski vjeruje u Bibliju i kršćanstvo.

ČETVRTO:
Ono čemu rijetko ko pridaje pažnju i važnost jeste ono što je Allah rekao kada je dozvolio muslimanu da oženi Jevrejku i kršćanku, a to je spomen njene ČESTITOSTI.
Naime, Allah je rekao: “(dozvoljavaju vam se) i čestite kćeri onih kojima je data Knjiga prije vas, kad im vjenčane darove njihove date s namjerom da se njima oženite, a ne da s njima blud činite i da ih za prilježnice uzimate.” (sura el-Ma’ide, 5. ajet)
Dakle, Allah je dozvolio da ženimo njihove (kršćana i Jevreja) ČESTITE kćeri, a ne bilo kakve i sve.
Ovo ide do te mjere da su neki skoriji učenjaci (koji su, uzgred rečeno, bili pomagači taguta) čak rekli da danas nikome nije dozvoljeno da oženi Jevrejku ili kršćanku. Zašto? Kažu: Zato što danas među njima (Jevrejkama i kršćankama) nema čestitih i ta dozvola danas ne važi.
Međutim, musliman mora biti pravedan, pa znati da:
1) Nije tačno da se baš nikako i nigdje ne može naći čestita kršćanka i Jevrejka. To nikako nije tačno, jer postoje zajednice Amiša i sličnih kršćanskih grupacija koje možemo nazvati i radikalnim i ekstremnim, ali priznati da su izuzetno moralni! A da ne spominjem ortodoksne jevrejske zajednice koje mnogo drže do morala.
2) A sve i kad zaista ne bi postojala šansa da nema nijedne jedine njihove moralne djevojke (Jevrejke ili kršćanke), kad bi svaka bila nemoralna već sa 18 godina, pa zar musliman ne može naći neku od 16 ili 17 koja se još nije ni stigla moralno “iskvariti”?
3) Uvidom u cijeli prethodno spomenuti kur’anski ajet čovjek shvata da njena čestitost nije uslov takvog braka. Naime, prije nego što je spomenuo dozvolu ženidbe njihovim čestitim kćerima, Allah je u istom ajetu rekao: “…i čestite vjernice su vam dozvoljene, i čestite kćeri onih kojima je data Knjiga prije vas…” Pa je tako Allah spomenuo potrebu čestitosti ne samo kršćanki i Jevrejki, već i vjernica (muslimanki). Propis mora biti isti!
Pa ako neko uslovljava čestitost Jevrejke i kršćanke, onda bi morao uslovljavati i čestitost muslimanke. Ali nailazimo da neko osporava brak sa Jevrejkom i kršćankom danas (osporava rekavši da ta dozvola danas ne važi!, dakle to oharamljuje), a ne vidimo da neko uslovljava čestitost muslimanke da bi je musliman oženio. Možda neko spomene zabranu ženidbe bludnicom, ali je to samo grijeh učiniti, a kad se to nađe pri kršćanki, brak se dovodi u pitanje. Međutim, tekst ajeta ne daje mjesta pravljenju takve razlike: Ako je čestitost djevojke (žene) uslov da brak sa njom bude dozvoljen, taj uslov bi morao važiti i za kršćanku, i Jevrejku, i muslimanku.
Smatram da je spomen čestitosti u značenju poželjnosti. Sve i ako žena nije bila moralna, ako se nakon toga iskreno pokajala i to ispoljila, dozvoljeno ju je oženiti, bila muslimanka, Jevrejka ili kršćanka.

ZA KRAJ:
Musliman bi, i pored opšte dozvole braka sa Jevrejkom i kršćankom, trebao to izbjegavati, ako ne zbog nečeg drugog, onda bar zbog onog što sam naveo pod DVA. Dovoljno je to da čovjek bude oprezan i da se ne upušta u takav brak, već da ta kršćanka (svojevoljno i sa ubjeđenjem) prihvati islam ili oženiti neku drugu ženu, muslimanku.

A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Ebu Ahmed.