PITANJE:
Es-Selamu ‘alejkum, ovo šaljem jer mi je nužno potreban ispravan odgovor.
Nadovezujući se na prošlo pitanje od prije dvadesetak dana, radi se o 140. ajetu sure en-Nisa. Da bolje pojasnim problem:
U školi sam već imao dosta poteškoća oko islama, a sa roditeljima pogotovo.
Nisam u mogućnosti da napustim jer bi bukvalno uništio svaki odnos sa njima i moje finansijsko stanje.
U razredu ima oko petnaestak krkana koji se naglas ismijavaju sa svim i svačim, i sporadično se desi da predmet njihovog ismijavanja bude islam, šerijat, arapski jezik, višeženstvo, kamenovanje itd… kao komentar na nešto što profesor ili neko drugi izjavi.
Znači kad jedan “prospe foru” ostali krenu zajedno sa njim, praktično uključujući čitavu prostoriju u to.
Planiram popričati sa par njih, do sad sam pokušavao izlaziti iz kabineta ali profesorima je čudno i žale se jer “ometa nastavu” i sl. (a njihova galama ne ometa?).
Imam par opcija trenutačno;
- Da zamolim da zamijenim odjeljenje (teško da će udovoljiti molbi bez konkretnog razloga);
- Da se odvojim i da sjedim sam u ćošku što dalje od njih;
- Da se žalim razrednom (opet teško da će se šta promijeniti).
U 140. ajetu sure en-Nisa stoji da ih napustimo dok ne promijene temu, ali se ovo dešava toliko učestalo a i uglavnom traje kraće od 30s. Ne čini mi se ispravnim non-stop izlaziti i vraćati se kao da ništa nije ni bilo? Molim te pomozi mi, šta da radim?
Da li bi bio kafir ako bi se samo odvojio od njih i sam sjedio, gledajući svoja posla (na laptopu, telefonu)?
Allah te nagradio najljepšom nagradom zato što odvajaš svoje vrijeme za ovo.
ODGOVOR:
We ‘alejkumus-Selam we rahmetullah.
PRVO: Najbolje je ispisati se iz škole sa namjerom da je završiš vanredno ili nešto poput toga, te da obznanom tog plana (da nisi odustao od završavanja škole) ućutkaš i umiriš roditelje.
DRUGO: Ako redovno pohađanje škole zaista nikako ne možeš napustiti, prebaci se u sasvim drugu školu!
TREĆE: Ako je premještaj u drugu školu nemoguć jer slične škole nema ni blizu ili sl., traži premještaj u drugo odjeljenje, pa rekao pretpostavljenima (uprav škole) povod ili ne rekao, ako je korist u tome da im povod toga ne kažeš.
Ni tada ako ne kažeš nemoj slagati, već reci nešto dvosmisleno, poput činjenice da te uznemiravaju, da se u njihovom društvu ne osjećaš dobro, da ne možeš postići znanje, usvojiti znanje i pokazati ga i primjeniti…
ČETVRTO: Ako ni to nije moguće, tek ako zaista ne možeš ništa od prethodnog, ili pokušaš od toga sve ili nešto ali ti ne dozvole, ne omoguće,… tek tada: boj se Allaha koliko možeš i pokušaj da procjeniš: Kad god misliš da će ta njihova sprdnja potrajati više od minut, dva, pet, ako ikako možeš da se udaljiš, da ih napustiš, to moraš učiniti.
Kažem “ako ikako možeš” jer se može desiti da oni o tome mrmljaju nasred časa, recimo, da ih ti čuješ ali da ne možeš napustiti čas. I tada trebaš tražiti ići, navodno, do toaleta…
A ako si prinuđen stanjem i situacijom da moraš tu boraviti, ako to nije čas i nadzor nastavnika, ako ikako možeš staviti slušalice na uši i pustiti učenje Kur’ana ili neko predavanje, učini tako i inša’Allah si opravdan, jer većinu ili sve od njihovih bljuvotina uopšte nećeš ni čuti i inša’Allah da nemaš grijeha za ono što oni pričaju a ti ne čuješ.
Pa čak i tada, ako možeš, dobro je da i oni koji to bljuju a i ostali znaju i vide da ti slušaš nešto drugo, jer iako najveći grijeh u tome jeste SLUŠANJE toga što pričaju, vrijeđaju i ismijavaju, ipak ima grijeha i u tome da sve i ako ti ne slušaš to, da oni sami koji ismijavaju ili drugi pored njih, posmatrači i slušaoci toga, MISLE i vjeruju da ti to slušaš a ne reaguješ.
U tom slučaju možeš snositi dio grijeha za njihovu zabludu: onih koji misle da je sasvim u redu to govoriti (jer ti koga znaju kao vjernika to slušaš) ili onih koji misle da nije u redu to govoriti, ali da nema problema to slušati (jer ti slušaš), ili onih koji znaju da se to ne smije govoriti ni slušati, ali zato što misle da ti sve to slušaš i ne reaguješ, steknu loše mišljenje o tebi i svemu u što pozivaš, smatraju te nedosljednim, neiskrenim, neprincipijelnim, pa steknu loše mišljenje i o da’wi u tewhid inače, da Allah sačuva.
PETO: A ako čak ni slušalice ne možeš staviti, ako to ipak čuješ, pokušaj te budale usloviti, naprijetiti, izmoliti, potplatiti,… štagod, samo da to ne rade, ne govore u tvom prisustvu.
ŠESTO: Ako ni to ne ide, udaljiti se od njih i nadati se da te Allah nakon svega neće pitati za ono što bezumnici čine jer si ti u njihovoj blizini protiv svoje volje, a nisi u njihovom društvu nikako.
Kao kad je džahil u kafani a za drugim, tuđim stolom se nešto dešava, govori, psuje,…
Dakle, nikako ne budi u njihovom društvu!, a ako si na tri metra od njih, sa dvije klupe ili stola između vas, inša’Allah da nisi griješan.
Ako si već u istoj prostoriji, učinionici, kabinetu, pokušaj da budeš što dalje od njih, u što daljem uglu prostorije.
A iz Allahove vjere se ipak, na kraju krajeva, ne izlazi udaljenošću od metar ili pet, već zadovoljstvom tim njihovim govorom, koje se vidi u postupku onoga ko svojevoljno može se udaljiti, ali to ne učini već sa njima ostane, a to nije tvoje stanje.
Molim Allaha da ti olakša.
A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Ebu Ahmed.